| katty20. 07. 2013 13:20:10 |
Po četrtkovo tako željeno kratko turi preko Žrela na Storžič, koja je kasnije propala i pretvorila se u ništa, odlučila sam napraviti jednu turu za sebe....solo izvedbu....i u miru....
Tek u četvrtak navečer se natanko odlučujem kamo krenuti...Originalni plan ići iz Kanonira na Storžič bio je za mene predug i prezahtjevan zalogaj, jer bi mi prema svim proračunima uspon uzeo cca 5h, što je bilo za mene znatno previše. Tako sam se odlučila za "kolenogriz" Kozji vrh, odatle nastaviti prema i do Malog Grintovca.
Ovaj put sam bila ekološkija. Vožnja iz Škofje Loke do Kanonira uzela mi je cca 1,5h....bila je prilično ugodna. Kod Kanonira prvo po lošem km dugom asfaltu, zatim po makadamskoj stazi koja bi trebala biti zatvorena zbog šumskih radova od 20.8 do 20.10. Početni dio je dosta razoren ili šljunčan, tako da vožnju od službenog parkinga dalje ne preporučujem nekim autima...Poslije pola sata kod lovačke kuće...Nitko nije, samo čopad ovčica koje se predaje paši u jutarnjem sunčetu i bez vjetra...S obzirom na natpis "pazi, zločest ovan" podbudo me neko vrijeme da ga nađem, tog "odivjalog". Brzo tiktanje sata i staza preda mnom me prisiljava nastaviti pohod i polako počinjem penjati....prvo po širokom i prilično strmom kolovozi, zatim po ugodnoj, ponekad dosta strmoj stazi koja hvala bogu cijelo vrijeme u sjeni. Nekoliko puta prešla manje grape, čije prelazak ne uzrokuje problema....samo opreznost. Iza mene čujem zvukove slične hodanju....Prvo nadam se na srnu ili kozoroga, ali uskoro čujem i govor...iznenađena...ipak danas ovdje ne idem sama...još netko traži samotne i ugodne staze. Gospa s prijaznim dlakavcem pridružuje mi se na razglednoj točki gledajući prilično rasprostranjeni Stegovnik... Sva uzbuđena objašnjavam joj kakvi su zapravo moji planovi. Za tu stazu i vezu kaže da je čula, ali nije prošla. Izazov za drugi put? Ona polako odlazi, ja još malo slikam i polako krenem dalje....prvo po jako duuugoj ravnini, koja neko vrijeme, tik prije Kurjeg sedla, ide pod strmim pećinama Kurjeg vrha. Tu među kamenjem promatram ružičasto cvatući rododendron, primjećujem i neke ciklamide koje sam ove godine vidjela prvi put. Na sedlu tražim stazu gdje nastaviti današnju turu. Kasnije shvaćam da stezica koju sam mislila da je prava, nije bila. Staza odavde dalje u cik-cak uvijek strmije penje...prvo kroz uglavnom smrekov šum, zatim po razglednom grebenčiću.... Strmina zadnjih pola sata hoda prilično jaka...srčani mišić radi na punoj... Pa kad dođemo na vrh grebena čeka nas ravna staza među stijenama i travom te cvijećem...ugodno je...i nije prevruće. Gospa se polako spušta u dolinu, usput navodno gleda onu stazu dalje.... Prije nego ode, dosta raspravljamo da li ne, kad je ovdje tako ugodno. Društvo koje poslije pola puta neće biti nigdje je dobrodošlo. Ja onda uživam na vrhu neko vrijeme, ne predugo, upišem se, uzmem pečat, brzo poslikam i brzim tempom vraćam na sedlo gdje tražim stazu prema Licjanovcu i Malom Grintovcu. Pročitam opis (imala sam sreću da sam prije večeri isprintala opis dijela staze) koji me vodi grebenom pod Turnima... Uskoro primijetim uhojenu stezicu koju još pravilno označim kamenčićem da će ostali znati čemu slijediti. Odsud vidim šumsku stazu kojoj slijedim oko 500m, kad skrenem desno u smrekov šum. Staza vidljiva i sporo se diže. Opet sam bila neoprezna i promašila lovačku stezicu koja bi me između graničnih kamenova vodila grebenom na Licjanovac. Tako sam se polako počela spuštati misleći da će negdje biti sedlo gdje se strmo penjem. Jao, varam se...ali shvaćam kasno. Morala sam se vratiti lovačkom stezicom natrag, zatim prvo dosta strmo, zatim u cik-cacima i med borovima početi dizati grebenom do Licjanovca. Ali prije nego sam dostigla vrh, lagani kišić me osvježio, u međuvremenu promatram i "spašavanje" GRS Tržič, što se kasnije pokazalo kao dizanje tijela nesretnog Radovljičanina. Slijedi još manje od 30min do vrha, za što se na nekim mjestima moram boriti s rušjem jer je staza jako uska, rušje veliko i gusto.... Pogled s vrha dalek....pogledom se vraćam na prohođeni greben na čijem kraju izbija zarasli Kozji vrh. Zapušteni Turni s te perspektive izgledaju kao dlakavi ružičak koji grebenčiću daje dah svježine. Na I strani nad Jezerskim šire se najveći u KSA- nažalost u oblacima, na S Stegovnik sa svojim pećinama, Ženiklovec i cijela Košuta, na J na Mali Grintovec, Bašeljski vrh, Srednji vrh i Cjanovac te na Z na najpoželjnijem u ovoj veri i oštrim Storžiču. U blizini čujem poznate zvižde....gamski su. I da, pod sjevernim ostenjima Srednjeg vrha promatram dva gamsa koji uživaju u paši na travnatoj zakrpi.... Jedan se brzo povuče i zvižde opasnost, drugi još uvijek na istom mjestu...moja znatiželja ga ne dira. Na grebenu od Licjanovca prema Malom Grintovcu zastanem i gledam ga...kao što on gleda mene... Zbog grmljavine polako nastavim, opet kroz gusto rušje s kojim se borim....pa opet grebenom gdje uz nestabilne kolce stare ograde prođem skromnom stezicom koja me odvede na vrh MG. Vesela sam spoznaje da sam konačno u "civilizaciji" i bliže koći... Trojka koju sam vidjela na Cjanovcu došla za mnom. Konačno malo društva.... Zajedno onda idemo do koće na Kališću gdje se okrijepimo i žurimo dalje u dolinu prema Mačama. Usprkos brzom spustu promatramo još šumske biljke među kojima primjećujemo i Tursku ljiljanu.
Opisana tura puna planinarskog djela, prožeta nizom različitih elemenata-hoja po označ enoj stazi, slijedi nemarkirane, kretanje bez staza... I tura koju sljedeći put produžim barem do Cjanovca, Hudičevog boršta na jednoj, i Bašeljskog vrha na drugoj strani.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57
| (+9) |  | |
|
|