| katty10. 05. 2017 21:51:36 |
Vjerojatno se najviše kondicije stječe na takvim strmim stazama gdje više puta prilično zadišeš (astma kod mene samo ostavlja tragove), a ne samo to, i bedrene mišiće i listovi prilično gore. I to je sasvim u redu jer onda vrh sa svojim razgledima nagrađuje dušu i tijelo. Pa, svakako se može posjetiti puno takvih skrivenih vrhova gdje nema pretjeranog gužve. I to je sasvim dobro, što su skriveniji vrhovi, više ima prvobitnosti u prirodi.
Iako dan vremenski nije bio idealan, bio je ipak prekrasan. Sviđa mi se što nije uvijek stalno sunce jer oblaci stvaraju svoju kulisu, često čine atmosferu još mističnijom.
Prilično rano smo krenuli prema Jezerskom, gdje kod Kanonira skrećemo s ceste i prvo po asfaltnoj podlozi, zatim po makadamu prilično strmo uzbrdo do manjeg parkinga (paznja, radovi u šumi). Još uvijek nas prijateljski pozdravlja natpis o zlom ovanu , kojeg ovaj put nije bilo na izložbi. Ali stvarno me zanima kako se utvrdi da je stvarno zao. Možda po vlasniku? Brzo se penjemo šumskom cestom koja u ovim godinama otkad me nije bilo tu nije se baš promijenila, ni izgubila tu strminu. Brzo dobivaš visinu, što si viši, širi se razgledi. I prema Obirju sam bacila pogled, iako sam se više veselila onog pogleda na Storžič koji sam promatrala prije godina. Nekoliko puta smo prešle hudourniške grape, preko kojih vodi staza. Ona je zbog nedavne kiše na nekim mjestima prilično erodirana, pa smo oprezno hodale po njoj koliko je ostalo. Cijelo vrijeme smo išle sjevernom stranom pa je tlo bilo vlažno i klizavo, pa je više puta prilično klizalo pod nogama. Bilo je opreza na izloženim dijelovima veći nego inače. Pod sjevernim ostenjima Kozjeg vrha još ima nekih zakrpa snijega na mjestima, i neke planike još lijepo cvjetaju. Na sedlu nismo uzeli veće pauze, ali sam gledala prema Turnima koje još nisam posjetila. Čekam priliku da ih povežem u ciklus tura ovdje uokolo, sve do Bašeljskog vrha i dalje do Kališča. Markacije nas vode lijevo, po smrekovoj šumi smo hodile. Zadnjih pola sata staza se postavlja okomito. Doslovno. Zbog klizavog terena nismo odbile povremene pomoći ruku, i to je sasvim u redu. Izuzetnu kulisu gornjeg grebena nude još uvijek uspravni viharnici koji unatoč približavanju kraju još uvijek prkose vremenu. I ne predaju se. Prijateljica je bila ugodno iznenađena kad je došla na vrh. Uzbuđena svim razgledima koje nudi. Posebno zato što takvih razgleda ovdje nije navikla. Ako ih svakodnevno gledamo iz gorenjskih ravnica, svi ti vrhovi nam se čine laki, mislim na Cjanovce, Srednji vrh, Mali Grintovec i Bašeljski vrh, nekako divlji su iz Jezerske strane. Nedostupni dakle. Ali zapravo su dostupni, samo malo avanturista mora biti u planinaru da takve staze upozna. Više vrhova koje oko dosegne, već sam/smo posjetili/la, ne sve. Iz Belske Kočne ih ima više takvih, od Golog vrha do Velike Babe, Kokrške i Jezerske Kočne i Ledinskog vrha. I to će doći, naravno sve u svoje vrijeme. Da nas ipak ne iznenadi neka pljuska, polako smo krenuli natrag na polazište. Tek pri spustu stvarno vidiš da je strmina prilična. I to je vjerojatno pravi razlog zašto ljudi takve i slične vrhove ne posjećuju baš često. Samo 20 ih je ove godine posjetilo ovaj prekrasni razglednik. Vjerojatno znaju zašto. Brzo smo se spuštale i došle do željeznog konjića. Zadovoljne da je vrijeme izdržalo, sretne da smo sigurno došle do cilja. Pune novih avantura i ideja za dalje. Takve stvarno nikad ne nestanu, zar ne?
Svim koji ovog vrha još ne poznajete, preporučujem ga. Unatoč strmini koja vas čeka, vrijedi ga posjetiti zbog razgleda. I bit ćete na Jezerskom, mjestu koje uvijek oduševi.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47
| (+6) |  | |
|
|