| j.13. 07. 2022 17:46:10 |
Spathi, 2148 m, pogorje Dikti, Kreta, subota, 9. srpnja.
Noć je bila mirna, vrijeme za ustajanje u četiri ujutro nije previše naporno. Prvi sunčevi zraci uhvatili su me u selu Zenia, oko 700 metara ispod ravnice Lassithi. Dobro da je sunce izašlo. Imao sam pet slojeva planinarske odjeće, a na motoru sam se tresao kao mačka. Vozio sam dalje kroz brojne sela. Do sela Avrakondes dobro sam se zagrijao. Od tamo još pet km motorom do zadnje, skromne farme pod impresivnim sjevernim ostenjem Spathija. Kolovoz tu očajan, pun velikih kamenja koje motor ne voli, pa sam ga ostavio kod farme. Zraci jutarnjeg sunca već su obgrlili padine okolnih vrhova, u dolini pod Spathijem gdje vodi put, barem u donjem dijelu obećavala ugodnu sjenu. Tri boce vode (4,5 l) i neka osnovna oprema u ruksaku spremna. Nije bio lagan, ali prošli put tu temperatura blizu 40 unatoč visini. Prilično usamljena područja.
Put do sedla na oko 1800 m dio europske pješačke staze E4 označen pločicama na visokim metalnim stubovima ili na stijenama. Donji dio se gubi u nanosu potoka, ali pomažu brojni lomiti. Od prvih strmijih padina dobro praćiv i nezahtjevan. Bilo ugodno hladno, ali još kratkih rukava, svjež jutarnji vjetrić plazio se s vrhova u dolinu. Kod pločice na oko 1400 m sunce me uhvatilo iza Spathijevog zida, ali do sedla na 1800 m gdje se put odvaja od E4 lijevo prema vrhu još nije bilo pretoplo.
Do vrha još oko 350 m. Po širokom grebenu put jedva praćiv, pomažu lomiti i crvene markacije. Primijetio sam pri spustu uglavnom nacrtane za uspon. Više prečka južne padine. Vrućina tu udarila punom snagom, ali samo par minuta dok nije počeo vjetar, sad s jedne sad s druge strane. Put nije prezahtjevan, mislim jednom sam se rukom prihvatio stijene. To je bilo sve.
Ako sam dobro procijenio, na vrhu triangulacijska točka. Prošle godine tu vijorila grčka zastava, ove nema. Ni table niže na putu za smjer skloništa nema. Pogledi na obližnje vrhove divni, ostatak otoka u sparnim maglama. Vidio sam i jednu ili dvije skromne srpanske snježne mrlje.
Pričastio sam si kasni doručak, malo slovenskog sira, mađarske salame i polzrelih papričica, začinjeno tabletom ili dvije grožđanog šećera. Vode do vrha manje od jedne boce, pa sam nakon ne prezahtjevnog bezpotja bezbrižno krenuo prema susjednom vrhu Lazaros (2085m). Do njega prvo 250 m silazak u malu dolinicu između vrhova. Ali prije silaska vjetar s sjevera nagomilao tamne oblake na vrhovima gurajući ih južno. Nekad se magla valjala dolje, drugdje rupe u njoj za poglede. U većinom maglovitom i potpunom bezpotju uporno u nepoznato nije imalo smisla, pa sam iskoristio predah u magli i vratio se južnim padinama Spathija na put prema sedlu. Prije njega počelo kišiti, magla se zgusnula.
Budući da je baš tu put slabo praćiv, markacije samo za uspon, vrlo sam se radovao svakom lomitu. U stvari ih je dosta, ali za takve uvjete ravno prav. Ispred sebe čuo zvonjavu mnogih ovaca koje bez pastira idu istim smjerom. Dolje. Znale su zašto. Uskoro zagrmjelo i ovce ubrzale. I ja za njima, jer mi je odjednom sve bilo jasno.
Sat vremena prije farme gdje sam krenuo kiša stala. Izlazak sunca. Sjeverno ostenje Spathija polako se oslobađalo vlažne magle. Kroz zlokobne, kotrljajuće kamenje, sitne iako sušene, došao do motora. Radovao sam se. Kiša ga oprala i ostavila prašne mrlje. Treba očistiti. Vijugavom ali lijepom cestom oprostio se od Lassithi platoa. Malo prije Agios Nikolaosa natankao. Litar benzina 2,37 EUR, manje od 20 centi jeftinije nego na istočnom dijelu Krete gdje sam se vraćao.
Detaljnije na Modrini neba.
| (+6) |  | |
|
|