| djimuzl3. 10. 2023 16:07:01 |
Naše lastovice su već odletjele na jug, pa sam prvog ovogodišnjeg oktobarskog dana posjetio talijanske 
Do kružne staze oko Lastovki (Lastovica; i Lastavica) – tal. Anello delle Rondini – krenuo sam s parkirališta br. 2 u Zajzeri, prvo se popeo do koće Pellarini, odatle nastavio na Žabnišku škrbinu, spustio u Trbišku krnicu, prešao istočno podnožje Lastovica cestom do sedla Prašnik, odatle pa ispod zapadnih zidova te zanimljive grupe pet vrhova do kraja kružne staze i natrag do izlazne točke.
Iz Zajzere sam se prema koći uputio nekom mješavinom tematskih i označenih staza, još uvijek mi nije sasvim jasno gdje sam točno hodao  – ali oznake prema koći bile su na pravim mjestima, čak i tamo gdje sam izgubio markacije... Nakon otprilike sata stigao sam do donje stanice teretne žičare, tamo se tek počeo pravi uspon. Nakon pola sata stigao sam do raskrižja – lijevo prema sedlu Prašnik i desno do koće Pellarini – gdje sam započeo i završio "kružiti", što je trajalo otprilike četiri sata hoda. Uz sve ljepše razglede uskoro sam bio kod (za ovu sezonu već zatvorene, ali trebalo bi biti otvorene 7. i 8. listopada) koće, malo sam se okrijepio i nastavio prema Žabniškoj škrbini, usjeku između Prednjih (tal. Rondini) i Zadnjih lastovica (tal. Vergine ili Device). Na njoj su me, uz razglede na vrhove nad dolinom Mrzle vode i prema našim Julijcima, dočekale znatiželjne rogate domaćice (pretpostavljam majka i kći), koje su mi pravile društvo do odlaska  .
Iznad škrbine potražio sam najprikladniju "stazu" na Petu Lastovku (Talijani je broje kao prvu), ali me već izvan najtežeg dijela, uskoro nakon prelaska prilično izložene police s gotovo bez osjeka, zabrinuo silazak po njoj, pa sam se radije odmah vratio (inače bez problema), jer bi me na putu do vrha i natrag misao na nju previše mučila Rogate se za moje "sigurnosne/psihičke probleme" nisu previše brinule i su me, kad sam krenuo u Trbišku krnicu, ljubazno otpratile  Kod spusta sa škrbine vidio sam još jedan, naizgled lakši smjer uspona, možda probam sljedeći put…
Staza u Trbišku krnicu nad dolinom Mrzle vode zbog erozije je malo zahtjevnija, mjesto zavarana čeličnim kablovima – slično bilo je i s ranije prohođenom stazom ispod druge strane škrbine – ali još uvijek dobro praćiva. Od nje se prema Trbiškoj škrbini uskoro uzvitljava staza desno (polomljeni smjernici), ja sam nastavio silazak. Negdje na dnu krnice desno se odvaja staza prema Škrbini Bele Vode (put Carla Pupisa), odatle sam hodio uz markacije još nekoliko minuta, zatim počeo slijediti staru (ne)označenu stazu koju su vjerojatno "ukinuli" zbog zlokobnije klisure gdje "staze" više nema; aktualna označena staza pri dolasku na kolovoz dolina Mrzle vode – Prašnik gubi oko 100 visinskih metara u odnosu na spomenutu. Kad sam stigao do kolovoza, uz ugodno društvo Lastovica nastavio sam do spomenutog sedla, gdje sam odabrao stazu br. 617 koja povezuje Višarje s koćom Pellarini. Budući da uglavnom ide kroz šumu, s nje nije bilo previše razgleda, sve dok se staza nije približila stijeni Drugog Lastovka (tal. četvrtog), odatle još nekoliko desetaka minuta do zatvaranja kruga, do "dvojke" još skoro sat.
Jutro je bilo prilično svježe, u sjenki Žabniške krnice sunce je čekalo sve do škrbine. Staze su uglavnom dobro označene, samo tu i tamo treba za pravi smjer – posebice zbog erozije – pogledati dva puta.
Ljepši, divlji komadić Julijaca.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56
| (+8) |  | |
|
|