Popis foruma / Slovenija / Kamniško Savinjske Alpe / Kružna: Brana-Planjava-Zeleniške špice

Kružna: Brana-Planjava-Zeleniške špice

Ispis

JTrogar12. 07. 2023 09:01:40

9.7.2023:
Tradicija nije za odustajanje, kažu, i zaista nismo. Tako je odluka kamo idemo opet pala tijekom vožnje.
Turu: po Bosovoj preko Kaptana na Branu – po Šiji na Jermanova vrata – po smjeru Drenovaca i SZ grebenu na Planjavu – Zeleniške špice smo krenuli i završili na Jermanci.
Jutro je obećalo prekrasan dan. Nekud u sredini Bosove grape nas su uhvatili prvi sunčevi zraci. Već nakon nekoliko minuta smo znali da će taj dan biti vruć. S grebena prema Kaptanu niže u grapi smo obdivljali jedinu životinju tog dana, kamzu, koja se nije dala smetati tijekom paše. Pri spustu s Kaptana Vinko mi je pokazao da postoji i lakši prijelaz dolje. Na čudovitim travnjacima Brane smo uživali u čarolijama vrtlarice prirode. Raznolikost cvijeća gore je stvarno velika. Bili smo malo iznenađeni po dolasku na vrh Brane zbog velikog broja posjetitelja. Do tu smo imali osjećaj kao da smo potpuno sami na gori. S Brane smo gledali naš sljedeći cilj, Planjavu.
Spust po Šiji na Jermanova vrata smo obavili bez većih problema. Iznad koče smo se nakon jela zaležali u meku travu i srkali ljepote okolice.
Znajući da nas čeka još veći dio ture, brzo smo podigli naše guzice i krenuli prema Brinškovom kotlu. Grapa u kotel još uvijek jednako šodrasta. Ali izlaz iz nje na Kunaverjevu policu baš ugodno penjanje tijekom kojeg smo brzo zaboravili šodranje malo prije.
Strmo prečenje s police na SZ greben zahtijevalo je od nas prilično koncentracije i snage. Razgovor je tako zamro na neko vrijeme. Na ulaznom razu na greben tako lijep plac za uživanje da smo se naravno morali zaustaviti. Naše noge su također bile sretne. Od navdušenja gledajući već osvojenog viknuli smo iz sve grla da je odjekivalo daleko unaokolo.
I po grebenu nam je lepo išlo. Naizmjenično smo tražili prave prolaze. Vinko je bio sve više iznenađen širjavama Planjave. I vrh Planjave nije bio prazan. Mi naviknuti na samoću radije smo se spustili na livadu na Najvišem rubu Zeleniških i predali se uživanju pred finalom naše ture. Tu mi Vinko kaže da je imao sa sobom samo liter i pol vode i da ima još baš malo. Đavo, kako si izdržao s tim kad sam ja već skoro ispraznio tri i još bio žedan kao zmija. Uz skoro prazne mehe mogli smo si samo pogledima na tolmuni hladne vode dolje u Repovom kotu gasiti žeđ tijekom hoda. Tijekom spusta me podsjeti ta problematična noga da je treba više štedjeti i više koristiti zdravu i ruke. Ali je tako prilično lijepo išlo, samo Vinko uz težak spust morao je slušati još i moje jamranje. Nebeška lojtra je još uvijek nebeska, samo neki manji podor na njoj koji je dodatno začini. U grapi pod Staničem smo sreli dva Hrvata koji su se vraćali s penjanja iznad Kovačnice.
Tolmuni u Repovom kotu stavili su točku na i našoj turi. Nakon konkretnog osvježenja nastavili smo dalje kao ponovno rođeni.
Bilo je teško, bilo je lijepo.
Teško smo već zaboravili, lijepo će zauvijek ostati u našim sjećanjima.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez nasmeh