|
| j.6. 05. 2021 19:34:20 |
Jučer (srijeda, 5. maja). Auto sam ostavio na izogibalištu između Križevca i Pustog rovta. Do sedla Kočna bilo je uglavnom suho s većim mrljama snijega na pojedinim mjestima. Suho je bilo i južno pobočje Ptičjeg vrha i sve do vrha. Slične razmere bile su i dalje prema sedlu Suha, samo da je u šumovitim padinama na austrijskoj strani još dosta snijega.
Put po grebenu na Krvavku bio je natopljen i klizav. Na austrijskoj strani nanosi snijega ogromni. Vrh je bio u magli i s nekoliko cm mokrog snijega. Počelo je kišiti, jugo je svakako puhao cijelo vrijeme. Odustao sam od uspona na Golico, na koju sam tiho računao i u minimalnoj vidljivosti spustio se po travnatom hrbtu ravno dolje prema koći. Sprva je bilo još dosta snijega (zanimljivo: prema zapadu više snijega nego prema istoku) i išlo je ugodno, nekako u sredini ne baš položne i mokre trave prekrivale samo cm ili dva bijelila. Klizalo je, za svaki slučaj uzeo sam cepin u ruke i u donjem dijelu prije žičare se olakšano osmjehnuo.
Put po južnim padinama Krvavke prema Pustom rovtu na nekim mjestima zatrpan je plazovinom, otprilike u podnožju vrha plaz je odnio oko deset metara puta, ali nema problema.
Ispod Ptičjeg vrha jako sam se obradovao travnatom istočnom grebenu, popao sam na njega i u stilu modernih posjetitelja planina još jednom se popao na taj vrh. Zatim po travnatoj grebenskoj stazici skačući odjurio mimo bijelih graničnih kamenova na sedlo Kočna i preko Pustog rovta do auta.
Ljeti i u lijepom vremenu ova tura vjerojatno je izuzetna i razgledna šetnja. Prirodni elementi - vjetar, kiša, magla i klizave staze i trave oduzeli su joj ovaj put dio te lijepe svojstvenosti, ali su je sigurno obogatili dijelom veličanstvenog prvinskog štiha. I tako je dobro!
| (+7) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.