| suhy17. 10. 2022 23:03:29 |
Jer se planinarska družina, s kojom smo u starim vremenima šetali po planinama, nije odazvala na prijateljsko nedjeljno pozivanje da grupno napadnemo greben između Vrata i Kota te šetnju preko Crne gore, Požara i RM završimo na razglednoj PM, odlučio sam turo postaviti u solo stilu nešto hrabrije. Da, pametno si kažem, stojeći kraj auta u Lengarjevom rovtu, uspon iz Kota po znamenitoj, ali kako se pokazalo kasnije na terenu, skoro imaginarni put PP (Planica - Pokljuka) preko JV zida Požgane Mlinarice bit će pravi izazov za čovjeka koji nije doplovao po spaljenoj juhi. Receno i s hrpom muke jedva učinjeno.
Već početak, kad je trebalo naći odcep PP s označene Jakijeve staze (prema karti PZS (https://mapzs.pzs.si/home/trails) trebalo bi se to dogodilo na koordinatama N 46.399235, E 13.883354 i visini 1478 m), završio je vrlo bedasto u neprohodnoj ruševnoj šumi. Odcep sigurno nije ispravno uvučen u kartu, jer prema Domenovom opisu (https://jestov.wordpress.com/2010/06/23/pozgana-mlinarica/) trebao bi biti dobro označen, od njega vodi lako praćena stazica preko rijetke šume do melišta kraj početka polica. Ta rijetka šuma, ako vjeruješ očima s +3 dioptrije, je od nesretnog odcepa znatno više. Nakon tvrdoglavog pretraživanja zaraslog terena konačno uspio naći kozju stazinu, koja sigurno nije PP, jer se nekoliko puta spusti prilično duboko i zatim penje gore, ali su je četveronožne kućne uhodile tako dobro da je bez problema zavrne i dvonožni planinarski imigrant. Kozja autocesta, koja na početku ne obećava da će planinara dovesti do cilja, na sreću završava na donjem dijelu melišta pod policama tj. stijenom Požgane Mlinarice. I nakon tako izgubljenog sata lutanja u V Gubama može konačno početi orijentacijska ruleta u vertikalnom labirintu polica, kaminova, grapa i previsnih melišta. Moram priznati da sam na cijelom putu od ulaska na prvu policu do vrha opazio tri fragmenta kamenčića i dvije crvenkasto izblijedjele pikice, što me barem malo umirilo da sam možda na pravo PP. Sve kaže da se na ovoj stazi ne snađe puno avanturista. Traženje prave smjeru oslanjalo se na miks bogatih iskustava, više-manje pouzdanih osjećaja, forenzike praćenja staza, intenzivne upotrebe navigacijske elektronike, pokušaja i grešaka, dubokog proučavanja ostataka ljudske aktivnosti (isečeno granje, habanje stijena, tragovi gumiranih đonova, bačeni otpaci, metabolički proizvodi itd.), višestrukog ponovnog čitanja Domenovog putopisa, usporedbe prohođenog puta kakav je Garmin uspio nacrtati u stini sa PP putem na karti PZS i konačno i sreće. I nakon tri sata vertikalnog uvijanja, kad nikad nije bilo sigurno hoće li se put nastaviti iza sljedećeg kamenog kuta, na vrhu sam nagrađen nebeski zaslađenim jesenskim pejsažima. Nakon grebenske foto sesije, kad uz savu crno lijepu čovjek izgubi osjećaj za vrijeme, u sumraku slijedi samo povratak klasičnom lovačkom stazom do Lengarjevog rovta u Kotu. Ukratkko, jako zanimivo iskustvo.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
| (+12) |  | |
|
|