Mala Lojtrica (Cima Piccola della Scala)
|
| triglavski13. 07. 2009 20:43:54 |
Počeli smo na parkiralištu u Jezerskoj dolini kod izljeva Bijelog potoka. Prvi topliji dan se pri hodanju kroz ugodan šumark nije puno osjećao. Koča Saškinog kralja napola je obnovljena i zaključana, čistina na kojoj stoji razgledna i sunčana. Nastavljamo do struge, koja je malo omekšana od snježnih lavina, rušje na početku nastavka prilično silazi na stazu, ali prohodno. Još više napuštamo označenu stazu koja vodi do bivaka Gorica i skrećemo desno na jedva vidljivu stazicu koja nas dovodi pod južne zidove Male Lojtrice tj. na ulaz na koso gredicu kojom se uspinjemo na istočnu stranu planine. Slijedimo šlinge i tražimo najbolje prolaze, ponekad tamo oko I, dolazimo na manje sedlo s kojeg je dubok pogled dol u dolinu Mrzle vode, slijedi još nekoliko metara lakšeg penjanja, zatim se u završnom vršnom dijelu zid postavlja prilično uspravno. Marjeta se veže na uže i penje na vrh, ja se joj uskoro pridružujem. Baš puno prostora gore nema, jer je to jedna od najoštrijih vrhova u Julijskim Alpama. I natrag dol pažljivo se osiguravamo pomoću sidrišta na vrhu, koje služi penjačima za spuštanje užetom. Slijedi lako penjanje natrag dol do ulaznog mjesta na gredicu, gdje uzimamo vrijeme za odmor i promatranje širokog razgleda. I silazak u Jezersku dolinu uz šum Bijelog potoka je baš ugodan, još ugodnije poležavanje kraj Rabeljskog jezera.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
|
|
|
|
| rozka22. 05. 2011 19:54:12 |
Zjutraj sam se sreo s ostalima u Jezerskoj dolini, točnije kod izljeva Bijelog potoka, gdje nastavljamo prema koći Brunner i stazom do bivaka Gorizia, ali smo stazu ranije napustili i nemarkiranom stazom desno popeli na Malu Lojtricu. Ovde ondo smo se izgubili , ali je bilo zabavno traženje najboljih i pravih prolaza. Do vršnog sedla staza nije zahtjevna, ali zadnji uspon (II) začinio je plezanje nad prepadnom stijenom, jer je grapa za najbolji prolaz bila puna rupa i snijega. Vrh pravo iznenađenje, tako uzak da smo kao četica stajali jedan kraj drugog . Slijedio je siguran spust natrag do koće Brunner, gdje se jedna skupinica odlučila za spust u dolinu, ostali smo se popeli na susjednju Lepu glavu...
|
|
|
|
| Jany23. 05. 2011 08:15:13 |
Zanimljivo. Lijepo. Nemarkirane staze i bespuća su itak zakon. Meni malo manje poznati krajevi, koje treba još "prohodati".
Sa snijegom niste imali većih problema, kako se vidi!
|
|
|
|
| Janez Seliškar9. 06. 2014 10:41:56 |
U dolini Bijelog potoka iznad šumske granice još dosta snijega. Kod bivaka Gorizia još prava zima. Na normalnoj pristupnoj stazi snježna površina do ulaza na gredinu i još jedna (1) snježna površina pod grebenom.
| (+4) |  | |
|
|
|
|
| gvodopivec10. 07. 2014 13:13:06 |
Pozdrav,
možda netko zna kakve su razmere u dolini prema bivaku Gorizia i dalje preko sedla prema koći Corsi? Hvala
|
|
|
|
| sla10. 07. 2014 13:57:39 |
Prije oko 10 dana - do bivaka Gorica ima nekoliko kraćih snježnih polja koja nisu vrijedna spominjanja. Do škrbine je snježnik, koji sam ja prešla u niskim čizmama. Prema Corsiju sam vidjela više snježnih polja (prethodnik se spustio dol s derezama, ja sam skrenula na Stazu Stoleća, koja je neproblematična - suha). S obzirom na zahlađenja mogao bi biti problematičan gornji dio škrbine (s jedne ili druge strane), ostalo ne.
|
|
|
|
| miri10. 07. 2014 14:20:16 |
 1
| (+1) | | |
|
|
|
|
| Macesna9. 11. 2015 22:40:07 |
U planinama nad Bijelim potokom jučer je bilo prilično mnogo ljudi. Za ovaj cilj odabrali smo normalni pristup Mali Lojtrici (2099 m). Pod njezinim južnim zidom napustili smo označenu stazu prema goričkim bivakima, priješli zlokoban peščani šljunak i uspnuli se po dobro vidljivoj gredici koja vodi na istočne padine. Gredica postupno postaje sve uža, stazica na njoj sve skromnija. Na mjestu za osiguranje treba skrenuti u šljunak strmo gore i tražiti najlakše prolaze. Postoji više mjesta za osiguranje, isto tako varijante samo djelomično označene možićima. Nama se uspjelo pronaći najteže i najnemogućije varijante pri usponu i spustu. Završavaju se na travnatoj sedlu pod vršnim grebenom-sjekiricom. Slijedi penjanje na njega (oko 12 m, II), koje unatoč strmini nije nimalo teško, jer je stijena odlična, u njoj pa »čaše«. Vrh je izuzetno zanimljiv, prostora je asketski malo, pogledi super, kao s balkona.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
| (+6) | | |
|
|
|
|
| lynx20. 08. 2016 22:26:58 |
Snijega nema više. Osiguranja i možići preživjeli, do prve gredice pod vrhom može i kratkim i uskim prečenjem prema povezujućem grebenu k velikoj sestri i odmah gore (kraće; očito, možić).
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.