Predvčeraj sam se na vrh krenuo ravno iz podnožja, dakle iz Malga Ciapele na visini oko 1440 m, kako i priliči kraljici Dolomita. Sa skijama (na jednom mjestu i sa kožama) otišao sam do Passo Fedaia (2057m) i uz jezero prvo cestom, zatim stazom kroz kamenje gore (tu i tamo označeno crvenim točkama ili crtama). Traka kroz kamenje bila je zbog premalo snijega u donjem dijelu prilično zločesta, zbog oborina prije dva dana i smrznuta, skije su klizale. Oko 150 m iznad jezera se uvjeti poboljšali, kratki odmor napravio sam na rif. Pian dela Fiacconi 2626m. Tamo se završava žičara sa zapadne strane Fedaie, koja umjesto stolica ima zanimljiva mjesta za stajanje u obliku kaveza.
Od tamo dalje, još uvijek na skijama, nastavio sam po ledenjaku do oko 3150m, gdje sam ostavio skije. Ljeti se tu počinje dobro opremljena ferata, koja strmom skalnom stepenici vodi prema sjevernom grebenu, ali je sad bila skoro potpuno zasnežena. Za dolomitske uvjete skromnih 100m visine bilo je vragolastih strmih (po mojoj procjeni 50° ili više), greben dalje do vrha srećom puno lakši, širok i prilično ravan.
Na vrhu (Punta Penia, 3343m) bio sam sam, nebo bez oblaka sa svih strana, ni vjetrića nije bilo, pogledi veličanstveni.
Vratio sam se istim putem, pogled s grebena prema ledenjaku niz strminu gdje je ljeti ferata, bio je baš strašan. Snijeg potpuno nabrani, ispod njega led i tu i tamo stijena, pa sam silazio vrlo oprezno. Čelične užadi izlazile su iz snijega samo na dva-tri mjesta po metar-dva. Dva cepina i dereze su mi se vrlo dobro obnesle.
Smučarenje prvih 600 visinskih metara bilo je čisto prahasto zadovoljstvo (oko 20 cm ga je bilo, napadanog i nanutog u tu zatišnu ležište). Sljedećih 600m od Pian dela Fiacconi dolje malo gore, prije svega iz snijega su izbijali vrhovi stijena zbog ovogodišnje očajne slabe zasneženosti. Naizgled malo, slabo vidljivo ali vrlo opasno kamenje s nepomičnim temeljem te može zaustaviti, okrenuti, prevrnuti za vrijeme smučanja... O grbama na skijaškom području zadnjih 600 metara (od Passo Fedaia) dolje, nema smisla gubiti riječi.
GPS visinomjer je (zbog manjih vmesnih spustova i uspona) pokazao 1970m uspona odnosno spusta i 24km prohođene staze. Uz prekrasno vrijeme i čudovitim Dolomitima bio je to dan koji se nikad ne zaboravlja!