| lijaneja28. 12. 2024 20:18:06 |
Posljednjih nekoliko dana mi ljubitelji planina budno smo pratili događaje pod Kotličima. Meni, kao laik, velika zagonetka, zašto se toliko ljudi upustilo u zahtjevno rješavanje s velikom opasnošću?? Držao sam palčeve da se svi sretno vrate u dolinu i da Kotliška tragedija ne postane još veća. No, na kraju smo se svi mogli duboko udahnuti.
Naletio sam na izuzetno lijepo napisan članak nakon uspješno završene višednevne akcije spašavanja i moram reći da su mi se na starosti leta ponovno navlažile oči.
Nadam se da ću ovaj članak uspjeti prenijeti ovdje gore i vjerujem da će ga mnogi dirljivo pročitati.
28. prosinca, 2024 | Zapisao: GRS Kamnik
Akcija spašavanja u Kotliškoj grapi između 22. i 26. prosinca 2024. jedna je od najzahtjevnijih spašavanja u slovenskim planinama u posljednjih nekoliko godina. Svih pet dana, od poziva na pomoć do završenog transporta nesretnog i ekipe spašavača u dolinu, intenzivno su trajale brojne aktivnosti. Spašavanje su otežavali i produžavali loše i izuzetno vjetrovito vrijeme, zbog teško pristupačnog mjesta nesreće i potrebe za klasičnim spašavanjem dodatni izazovi bili su organizacija i logistika, jer je u spašavanju sudjelovalo čak pet udruga Gorske službe spašavanja iz Kamnika, Celja, Kranja, Ljubljane i Škofje Loke.
Poziv na pomoć kamnički planinski spasitelji dobili smo u nedjelju, 23. prosinca oko 18 sati, kada je vani već bila tama, počelo je i (najavljeno) sniježiti. Tako smo dobili informaciju o teškoj ozljedi mađarskog muškarca – slomljena noga. Točno mjesto još nije bilo potpuno poznato, ali znali smo da se radi o spašavanju na izuzetno zahtjevnom i strmom terenu između Turske gore i Brane. Odmah su za pomoć aktivirane ekipe susjednih udruga – Društva GRS Ljubljana i Društva GRS Kranj. Klasični transport na tom području bi čak i danju i u lijepom vremenu zahtijevao velike napore, gdje je svaka ruka vrlo dobrodošla. Nekoliko kasnije pri preciznijem određivanju mjesta nesreće, dobili smo još informaciju da se nesretnik sa pratiteljicom možda nalazi na sjevernoj strani iznad Logarske doline, na području zvanom Boštjanca. Zato smo za pomoć aktivirali i ekipu Društva GRS Celje.
Prva ekipa, sastavljena od kamničkih spasitelja, krenula je već manje od sat vremena nakon poziva prema Kamniškom sedlu, odakle se najlakše dolazi do Boštjance, gdje bi se mogli nalaziti planinari u nevolji. Ubrzo za njima krenule su i ostale ekipe iz svih spomenutih udruga na teren. U pravoj snježnoj oluji Kamniško sedlo dosegla je samo prva ekipa, ostali su čekali kod bivaka Pri Pastirjih i na Jermanci, spremni za trenutno nastavak puta ako bude potrebno. Istovremeno su se prema Kamniškom sedlu uputili i celjski planinski spasitelji, koji su prekinuli uspon zbog snježnih lavina koje su već čuli s okolnih stijena. Na tu informaciju brzo je pala odluka da je bilo kakva daljnja aktivnost preopasna, pa su se sve ekipe vratile u dolinu, gdje su zadnji spasitelji stigli nešto nakon ponoći. Slijedila je brza razmjena informacija i planiranje spašavanja sljedećeg dana. Svi smo otišli kući s teškim uvjerenjem da oboje na planini čeka izuzetno teška iskušenja preživljavanja duge, hladne, snježne i izuzetno vjetrovne noći. Izgledi svakako nisu bili dobri.
U ponedjeljak, 23. prosinca okupili smo se u prostorijama GRS Kamnik već u 6 sati ujutro spasitelji iz Kamnika, Kranja, Ljubljane i Škofje Loke, Celjani su se na novi pregled terena uputili iz Logarske doline odnosno Okrešlja. U Kamniku smo napravili plan tijeka spašavanja, odabrali potrebnu opremu i krenuli u V Konec i dalje preko Žmavcarja prema Kotliškoj grapi. Naime – prema posljednjim i znatno točnijim podacima, planinari bi se trebali nalaziti baš tamo. Malo nakon 9 sati lokaciju mađarske planinarke s kojom smo bili u kontaktu cijelu noć potvrdila je ekipa policijskog helikoptera koja je uspjela u ”olujnom” vremenu preletjeti područje Kotliške grape. Nažalost, vrijeme je bilo preslabo da bi se moglo izvesti helikoptersko spašavanje – prije svega vjetar je onemogućavao sigurno vitlanje jer je turbulencija helikopter premetala po zraku kao suhi bukvin list. Sva energija usmjerena je zatim u klasični (pješaci) pristup nesretnici, do koje se prvi spasitelj spustio oko 12 sati. Nevjerojatno je da je preživjela tako divlju noć i bila sposobna unatoč podhladbi i ozeblini sama, osigurana užetom i uz pomoć spasitelja, izplesti iz prepadne stene nad Kotliškom grapu i zatim sići u dolinu. Nažalost, o njezinom planinskom pratitelju nije bilo traga … Naporan dan i zahtjevno spašavanje mađarske planinarke opisao je Tadej Trobevšek, koji se prvi spustio do planinarke:
”Već do skoka nad granicu šume bilo je naporno. Cijelo vrijeme smo gazili po svježem snijegu, tražili put, napredovali i uz pomoć cepina. Vjetar je bio na trenutke stvarno nemilosrdan, snijeg svuda u zraku. Ovdje se od puta koji vodi dalje gore prema bivaku pod Skutom skrećemo desno prema Brani, Kotličima. Prvo nas čeka gusto rušlje i traženje prolaza, opet ide malo lakše, pa opet rušlje i tone do pasa. Približavamo se stjenama, ispod nje nađemo prolaz, čeka nas graben koji je voda u ljetnim pljuskovima izdubila, nastavljamo prečiti i polako se približavamo rubu stene koja se okomito nastavlja u Kotliški graben. Tu se zaustavljamo. Znamo da smo blizu, visina je prava. Zovemo je. Čujemo njezin glas. Još je živa. Ali zbog stijena oko nas i zvuka koji se odbija od njih, ne možemo odrediti njezinu točnu lokaciju. Kad je helikopter jutros prvi put poletio, primijetili su je jer je davala signale svjetlom. Sudeći po fotografiji koju su nam poslali, ona je desno od nas, pod malom izraženijom stjenom. Pitanje je kako do nje. Teren je ovdje vrlo strm, kamenit, zasnježen, leden, sve se završava nekoliko stotina metara niže jednim ili više skokova u grabnu.
S Borisom prečimo desno po strmoj zasnježenoj stjenama, dalje ne možemo. Vraćamo se na greben, penjemo se više. Utvrdjujemo koja grapa vodi do nje. Odlučujem se i zovem bazu te pitam mogu li helikopter još jednom poletjeti i pokušati nas usmjeriti. Sat je malo prije jedan popodne kad nam javljaju da će ići i stvarno se nakon nekog vremena čuje ugodno zujanje. Spasitelj u helikopteru nam javlja da smo baš tamo gdje trebamo biti. Iskoristimo smreke koje rastu na pravom mjestu. Vežem se za stometarsku uže i počinjem se spuštati do nje. Kad sam otprilike na pola, ugledam plavu nepomičnu hrpu. Zovem je. Magdalena otvara spavaći vreću u kojoj je provela zadnjih 19 sati i maše mi. U meni je mješavina osjećaja, od olakšanja da je živa, čuđenja čudom da je preživjela, zadovoljstva što smo je pronašli i što trud nije bio uzaludan, brige u kakvom je stanju, prisutan je strah i veliko pitanje kako izaći iz stene.
Spuštam se još onih nekoliko metara do nje i prvo je vežem za uže te tako osiguravam. Do našeg dolaska sjedila je u snijegu, nevezana, umotana u spavaći vreću, na nogama maćehe, u ruksaku cepin, pola metra dalje teren opet pada okomito. Prilazim joj i pitam je kako je. Kaže da ne osjeća stopala, noge ima tvrde. Fantovima gore javljam dobivene informacije i po užetu se spušta Jakob, liječnik iz kranjskog društva. Donosi penjački pojas, čaj. Odenemo joj ga i vežemo je za uže koje će je odvesti natrag u život. Dajemo joj čaja, polako pije i toplina joj dobro djeluje. Kaže nam da joj je prijatelj dolje, pao je dalje po zasnježenim stijenama. Stavljamo nas u težak položaj. Budući da je na tom mjestu ne želimo suočiti s grubom realnošću, kažemo joj da je naš prvi zadatak izvući je iz stene. Kaže još da su silazili s Kotliča i skrenuli prema Kotliškoj grapi jer je na web zemljovidima tu nacrtana staza, ali nažalost tu stazu ljeti teško nađeš. S gornjeg snježnog obronka prebrzo su sišli prema grabnu, dalje nije išlo, popeli su se desno preko kamenog ruba natrag gore i pri penjanju po zasnježenoj i ledenoj stjenama zdrsnuo mu je. Pao je niže, rekao joj da ima slomljenu nogu. Tada su pozvali pomoć. Ona se umotala u spavaći vreću koji joj je spasio život i sjedila tamo gdje sam je našao. Oko ponoći je dolje pod sobom čula zveckanje i ot tada joj se prijatelj više nije javljao, ni na njeno zivanje ni po telefonu.
Jakob si navlači i njezin ruksak i počinje se penjati. Ja ostajem na užetu niže kraj nje i stalno joj pomažem pri usponu. S fantovima gore lijepo surađujemo i lijepo nas izvlače natrag van. I Magdaleni ide iznenađujuće dobro, s obzirom na stanje u kojem je i koliko dugo je bila u snijegu potpuno mirna. Posljednja kamena prepreka koju zaobilazimo desno i opet smo kod ostalih. Tu je dodatno odjenemo, dobiva grijaću jastuk, mijenjamo joj rukavice, stavljamo naočale, dobiva ponovno topao čaj. Svi zajedno nam, unatoč tome što nas čeka još zahtjevan spust, olakša. Naš trud nije bio uzaludan, spasili smo život.”
Spust u dolinu prošao je tečno i bez većih posebnosti, ali ipak po tehnički zahtjevnim terenu. Na nekim izloženim i zbog snijega još opasnijim dijelovima bilo je potrebno pripremiti i užadne ograde. Do automobila nešto iznad donje stanice teretne žičare za Kokrsko sedlo stigli smo u mraku. Magdalenu smo odvezli u Kamnišku Bistricu gdje smo je predali medicinskoj ekipi. Time smo dan uspjeno zaključili, ali sa sviješću da je netko još uvijek zarobljen na planini.
Spašavačke aktivnosti trajale su i u blagdanima, dakle 24. i 25. prosinca. Svaki dan obavljen je pregled terena u Kamniškoj Bistrici, ali nažalost vjetar je bio prejako da bi se moglo sigurno izvesti spašavanje. U božićno jutro vjetar se ipak malo stišao. Okolnosti su tako omogućile polijetanje i pregled terena izviđačkim policijskim helikopterom. Unatoč tome tragova o nestalom nije bilo. Ali iz snimaka smo mogli bolje predvidjeti mjesta gdje bi se osoba nakon pada mogla nalaziti. U nastavku božićnog dana analizirali smo helikopterske snimke, prije svega započeli koordinaciju s različitim službama i pripreme za spašavanje sljedećeg dana.
Naoružani dodatnim informacijama, okupilo nas je prilično dobro broj kamničkih planinskih spasitelja 26. prosinca u 6 sati u društvenim prostorima. Ljepu, sunčanu i samo blago vjetrovitu jutarnju atmosferu nadahnula nas je nadom da nestalog možemo pronaći i predati obitelji. Konačno je mogao pomoći i helikopter koji nas je sedmorici prevezao na područje gdje smo prije nekoliko dana spasili prehladenu Mađaricu. Kotliška grapa preuzka je i preduboka da bi se iz helikoptera direktno vitlalo u grapu. Zato smo morali napeti blizu 250 metara užadi, po kojoj smo se spustili u grapu. Budući da na dnu grape nije bilo tragova o nestalom, uhvatili smo se pretraživanja uz pomoć uređaja RECCO koji registrira elektroničke uređaje (lavinska žolna, auto ključevi, pametna sat, mobitel, …) i uz sondiranje. Upravo ovo je uskoro uspjelo – nestalog je na dubini 2,3 metra pronašao jedan od spasitelja. U jednom danu snažni sjeverni vjetar s sjevernih strana nanio je ogromne količine snijega i odlagao ga u zavjetrnoj Kotliškoj grapi. Dodatno su nestalog zasipali pršni lavinčići koji su se kotrljali s sjeverne stene Brane.
Nestalog smo zatim iskopali i vrvnom tehnikom podigli 50 metara više gdje ga je mogao preuzeti spasitelj iz policijskog helikoptera. U međuvremenu smo se spasitelji popeli iz grape, pospremili svu opremu i pripremili se za transport helikopterom u dolinu gdje smo sletjeli malo nakon 14 sati. Slijedio je zasluženi zalogaj u gostionici Pri Jurju u Kamniškoj Bistrici. S pospremanjem opreme i analizom završili smo oko 16 sati i konačno mirniji krenuli kući.
Pod crtu … upravo opisano spašavanje bilo je jedno od zahtjevnijih u posljednjih godina. Zbog svih okolnosti intervencija spašavanja bila je tehnički i logistički izuzetno zahtjevna. U spašavanju je sudjelovalo ukupno 5 udruga Gorske službe spašavanja s ukupno 109 planinskih spasitelja i spasiteljica, dodatno Slovenska policija sa svojim helikopterskim posadama i Planinskom jedinicom te služba za odnose s javnošću Gorske zveze Slovenije za spašavanje. Osim toga, spašavanje je izazvalo znatno zanimanje medija i javnosti što predstavlja dodatni stres jer se spasitelji obično ne navikavamo nastupati pred kamerama.
U ime Društva Gorska služba spašavanja Kamnik zahvaljujemo svim sudjelujućim spasiteljima i spasiteljicama te gore spomenutim službama. Kamnički spasitelji jednoglasni smo da smo sa svima odlično surađivali i spašavali bez obzira što se osobno ne poznajemo (prilično dobro). Ali nas zato ujedinjuje ista misija i želja pod značkom planinskog spasitelja. Nadamo se da ćemo se sljedeći put sresti u ugodnijim okolnostima.
U spašavanju je sudjelovalo čak 109 spasitelja:
nedjelja, 22. prosinac: 46 planinskih spasitelja
ponedjeljak, 23. prosinac: 37 planinskih spasitelja, posada policijskog helikoptera, planinska jedinica policije
utorak, 24. prosinac: 3 planinska spasitelja
srijeda, 25. prosinac: 2 planinska spasitelja + posada policijskog helikoptera
četvrtak, 26. prosinac: 21 planinskih spasitelja, posada policijskog helikoptera, planinska jedinica policije
Zapisao Matej Ogorevc,
Društvo GRS Kamnik
| (+14) |  | |
|
|