| Filip_Culjak8. 07. 2020 13:14:49 |
U petak, 3.7. smo kasno popodne krenuli vožnjom iz Zagreba prema Zajzerima i tamo prespali. Buđenje u subotu, 4.7. bilo je u pet, malo smo doručkovali, sporo provjeravali svu potrebnu opremu i u 6:30 krenuli prema bivaku Stuparich. Nakon jednog sata normalna staza prema Stuparichu skreće odlučno lijevo, mi nastavljamo po stazi 639 ravno kroz nekakav potočni jarug kojem se stazica izbjegne strmi skalni skok desno. Stazi 639 slijedimo do visine 1600 m gdje stazica skreće odlučno desno, mi idemo u prej spomenuti hudourniški jarug ravno kroz nekoliko manjih skalnih skokova (II, najviše III ako biraš teže skokove). Tu treba biti malo oprezan zbog vrlo gladkih valuna koje treba preći. Kroz par minuta lakšeg penjanja po valunima jarug se položi i nastavljamo smjerom sljedećeg jaruga koji pada između Zmajeva grebena i Krničkog Turna (2048 m). Jarugu slijedimo do kraja na škrbini Forca del Montasio. U jarugu ima dosta nestabilnih valuna i puno šljunka. Na škrbini idemo lijevo na Zmajev greben. Tu počinje plezalni dio ture. Penjemo oko 200 metara visinske razlike cijelo vrijeme težine II, neke dijelove III. Na početku je penjanje prilično zračno i dosta krto, u drugoj polovici se padina malo položi. Za par minuta dođemo do izraženog kamina koji prepenjemo ravno (oko 15-20m, III+) i to je detalj prvog dijela ture. Kad smo van kamina, okrenemo se natrag i stajemo da smo malo iznad visine Krničkog Turna. Desno vidimo možić koji nas vodi s sjevernog prema zapadnom ostenju Montaža. Tu počinje znamenita polica Cenge di Walhalla koja prelazi dosta vremena prema skalnom ramenu zvanom Jof Moz. Do police Walhalla treba sići oko 30 m (opremljeno dosta istrošeno sidrište za spust). Može se spustiti penjanjem, jer je stijena tu dobra i težina ne prelazi II. Ali je dosta izloženo. Polica Walhalla na početku izgleda strašno, ali kad dođemo na nju zapravo je vrlo ugodna i većinu vremena hodna, na najviše 2 mjesta treba pomoć rukama. To je najljepši dio ture i najviše uživački. Hodimo u nevjerojatan ambijent ogromnih zidova i nebotičkih stupova karakterističnih za Montaževo zapadnu stranu. Pogledi su divni. Sve se vidi od Dolomita, Karnijskih Alpa do Visokih Turaka. Za oko 20 minuta lagodnog hoda dođemo do ramena Jof Moz. Tu 1903. znameniti Julius Kugy završio svoju avanturu i okrenuo. 1911. još jedan vrhunski majstor Ferdinand Horn proveo gornji dio smjera do spoja s Via Dognom pod Sfingom. Malo se spustimo po izloženoj travnatoj polici do izraženog žlijeba. Njeg prepenjemo po uglancanoj bijeloj stijeni, još par metara gore i usmjerimo se lagano desno gore u sustav prečnica i manjih kaminčića sve do drugog žlijeba. Ulaz u taj žlijeb malo zločest, ide popreko malo u previs, ali polako i neće biti problema. U drugom žlijebu puno malih bara i žlijeb dosta klizav. Za nekoliko minuta penjanja kroz žlijeb nas blokira crni klizavi previs. Njemu izbjegnemo lijevo pa pređemo natrag u žlijeb po vrlo delikatnoj prečki (IV-). Kad se vratimo u žlijeb moguće dvije varijante. Prva da ovdje idemo u žlijeb desno u jasno vidljivi sustav kaminova sljedećih 80 metara (IV, najviše IV+ ako malo skrenemo od idealne linije). Druga opcija nastaviti do žlijeba, popeti jedan veći valun i kad smo pred ogromnim crnim mokrim i previsnim zidovima usmjerimo se u desni zid (u talijanskim zapisima to je III+ do IV-). Mi smo odabrali prvu varijantu zbog dva previsna snježna polja koja su spriječila nastavak u žlijebu. Iako smo imali dereze i cepine, snježna polja su izgledala stvarno nepenjiva. U nezgrešljivim kaminima penjemo lagano desno (konstantno IV, stvarno dobra stijena). Kad smo van zadnjeg previsnog kamina padina se malo položi. Tu smo pospremili konopac i nastavili prečiti desno gore po strmom skalnom padinu koja je cijelo vrijeme krta i vrlo izložena. Tu treba provjeravati svaki oprimak. Brzo dobivamo visinu i smo kod travnate police koja okružuje vršnu stijen Sfinge. Tu treba biti oprezan zbog izuzetne izloženosti travnatih padina, na nekim mjestima treba popeti malo dolje ili gore i brzo smo kod spoja s Via Dogna. Nastavak do spoja s Via Amaliom bez posebnosti, snježnog polja prema Suringaru nema. Na drugu stranu prema Spalla Nord gdje Amalia skreće na sjevernu stranu ga ima, ali se može obići. Findenegg je u potpunosti bez snijega. Snijega na označanoj stazi nema. S vrha Montaža silazak Pipanovom ljestvama prema Pecolu i dolje do Sella Nevee (Na Žlebeh) gdje smo imali rezervaciju u hotelu Canin za noćenje. Nakon provedene noći i bogatog doručka uputili smo se malo pješice, malo autostopom prema Zajzerima. U Zajzere smo stigli u 12 sati. Nezaboravna tura, jedna od rijetkih koja nudi osjećaj prvih penjača i oduševi.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
| (+16) |  | |
|
|