|
| redbull6. 08. 2018 08:18:31 |
Držiš se grebena, travnata podloga, sve do kraja Zabuša. Da bih sad ponovio ovaj do Zabuša, ne bih prošao, bolje se ranije spusti i niže pređi i dođi na označenu stazu koja dolazi iz Pecola. Spust iz Zabuša po tim travama, stijenama je stvarno gotovo neopisivo težak. Ja ću imati napisano u blogu za dan-dva, inače je o Miheliču dovolj napisano
|
|
|
|
| taubi48. 08. 2018 11:45:40 |
Po lijevoj strani Pipanove ljestve vjerojatno znači gledano odozgo.
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| AI14. 09. 2021 11:47:09 |
Jer još nije prekasno za ovu turu, evo slike stanja Amalie prije tri dana.
Dolje je suho, za razliku od Kugya gdje ima stvarno puno snijega. Gore su dva snježna polja, donje može biti problematičnije od gornjeg.
 1
|
|
|
|
| 2061alessio14. 09. 2021 15:42:17 |
Dobio sam novicu da je bivakSuringar sada obnovljen, via Amalia je još uvijek službeno zatvorena zbog tog dijela na slici 29 (redbull gore).
| (+2) | | |
|
|
|
|
| redbull14. 09. 2021 18:06:59 |
Kako bi ono trebali popraviti taj dio na mojoj 29. slici Alessio?
Na koji način?
|
|
|
|
| 2061alessio17. 09. 2021 00:11:56 |
tvoje pitanje šaljem na CAI SAF UDINE jer održavaju tu stazu i službeno su je zatvorili.
|
|
|
|
| Starko Zel15. 09. 2023 00:41:12 |
Jesmo li imali istu stazu, osim spusta s vrha?
| (+3) | | |
|
|
|
|
| lojze182515. 09. 2023 19:59:27 |
Hvala redbul & palček plezalček, res je bila mega tura.
Starko_zel da vjerojatno smo se ravno mi nekoliko puta sreli na stazi, nazadnje na vrhu. Mi smo si za povratak odabrali još malo zaokreta 
|
|
|
|
| Robert Dolenec16. 09. 2023 12:35:45 |
Čestitke obojici.
Godine teku, sjećanja ostaju. Tura koja se utisne u dubinu duše.
Da srećaš na ovoj turi još nekoga, velika rijetkost, odnosno vrlo neobično , čak i kozorogi samo u gornjem dijelu.
Kao zanimljivost dodajem romantičan opis staze - citat iz vodiča Mašere.
U Julijskim Alpama je zapadno zidje Montaža nepobjediv pojam moći i planinske veličine!
Pogled na najviši zid u planinarstvu te doslovno slomi. Duboke klance, uspravni oštri stubovi, uske police nad ogromnim provalijama, divlji žlijebovi te ispunjavaju strahopoštovanjem, istovremeno te nezaustavljivo vabe u svoj kameniti zagrljaj.
Teškoća: Via Dogna beskonačno lijepa i beskonačno duga tura! Može je samo vrhunski obučen i utrjen planinar. Već u donjem dijelu su međupolozaja II. stupnja.
Sivi zid znači 300 metara penjanja II. stupnja, ponekad čak više.
Markacija osim na samom početku skoro nema, orijentacija jako komplicirana.
Via Dogna veličanstvena tura, veliko iskustvo koje plemenita duha i čini život plemenitijim i bogatijim (sve citirano iz vodiča Mašere).
Stvarno veličanstvena tura u kvalitetnoj stijeni, po uskim izloženim policama. Zid ponegdje poštujuće uspravan i prepadan za penjanje bez osiguranja. Priroda divlja u pravom smislu riječi.
 1
| (+1) | | |
|
|
|
|
| janezs738. 10. 2023 17:00:24 |
Jučer s kolegom iskoristio izvrsno vrijeme i privoščio Montaža iz Dunje. Prava poslastica sezone!
U donjem dijelu slijediš logiku djelomično zarasle ili djelomično zasute izravnavajuće između zidova zapadnih Montaževih stupova i klance Clapadorio dok ide. Na tom mjestu nije potpuno očito da treba lijevo, jer se čini da ćeš naletjeti na crni zid, ali generalno prema njemu, oko njega i iznad njega pomažu crvene packe. Potom je orijentacija opet trivijalna do "bivaka" Muschija, gdje tura postaje ozbiljnija.
Mi smo za prijelaz na rampu odabrali lijevi bijeli pristup, jer nam se činilo s štapovima na ruksaku previše štorasto gurati po prednjem dijelu desno - direktno od bivaka. Na lijevoj strani ima nekih lijepih skrivenih oslonaca, tako da ide bez problema.
Rampu je svatko od nas plezao po svom, ide praktički gdje god želiš do izlaza. Tu možda nije beznačajna informacija da krajnje lijevi prijeđi vode na glavu, s koje do Belvedera ide samo spuštanjem po konopcu. Dakle idealnije desno, ali ne previše desno. S trave grede pred izlazom iz rampe vode barem 4 kosine rovice. Ja sam odabrao drugu s desne, kojom smo onda s jednim manjim zaokretom dostigli Belvedere i bez osiguranja. Dio je prilično otvoren, ali nigdje ne prelazi III stupanj.
S Belvedera nismo išli prema novoj crvenoj packi po travi lijevo, jer je poslije teže, nego direktno gore - jer je stvarno očito (kao što mi je nagovijestio Dejan - hvala na info!), da je tu kasnije lakše. Potom po desnoj strani rovice lijevo te kroz dimnjak do lakšeg svijeta više.
Od tamo opet skoro gdje god do Amalije, njome do Suringara i dalje kroz Findennegov ledenjak na vrh.
Samoća, izuzetno suptilni prijeđi, pogledi lijepi za poludjeti, čine ovu turu nezaboravnom. Da bi turu napravili u razumnom vremenu, treba plezati samostalno i opušteno do III stupnja. Inače se stvari mogu brzo zavlačiti.
| (+7) | | |
|
|
|
|
| janezs7321. 09. 2025 17:11:21 |
U subotu je bio dan za ovu ljepotu na krajnjem zapadu Julijaca. Nakon dvije godine ovaj put sam u ovoj neizmjernoj divljini. Kod penjanja po rampi rado sam sebi prihvatio neke teže prijelaze, jer vrh nije bio u planu - cilj je bila sama staza.
S autom u Dunji je naravno bio obavezan povratak spuštanjem po Amalii i prijelazom u Dunju.
| (+11) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.