Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Monte Clapsavon i Monte Bivera

Monte Clapsavon i Monte Bivera

Ispis

Jovan Cukut8. 07. 2014 08:26:29

Za ljubitelje Karnijskih Alpa. Nekaj više o trećoj zaporednoj turi u slikama i komentarima na donjoj poveznici.

https://picasaweb.google.com/113805105178377351223/MonteClapsavonInMonteBiveraPokrajinaFurlanijaVKarnijskihAlpah0607201402

(+3)

IgorZlodej8. 07. 2014 11:46:52

Prilaz onim planinama u podnožju Bivere sam obavio biciklom, a natrag ima dosta klanova. Tražim pristup iz Donjeg Saurisa, je li netko bio, naravno zimi me mami.

Jovan, Terze na drugoj strani doline Val Frison su čudovite, i Monte Brentoni također.

(+1)

IgorZlodej4. 06. 2015 12:41:05

Nakon sedam godina ponovno na oba vrha.
Izhodište planina Razzo i cestom do planine Chiansaveit, pa gore po 212 na škrbinu Bivera, pa na vrh, povratak na škrbinu i na vrh Clap Savona, spust po stazi 210. Uvjeti vidljivi s fotografija starih manje od 24 sata mežikanje

Monte Bivera i Clap Savon s planinom Chiansaveit

(+4)

voluhar2. 02. 2016 09:25:31

http://tomazsarc.blogspot.si/2016/01/monte-bivera-3012016.html

(+3)

Edina2. 08. 2017 11:12:48

Vrhovi su bili i na našem popisu želja i jer "čovjek okreće, bog pa okreće", nije sve po planu išlo, lijepo ali ipak. Napravile smo kružno i staza br.212 nam je znatno ljepša od povratne br. 210. Stazica s sedla na vrh Bivere je šodrasta i mjestimično uska, pa traži malo opreza. Greben prema Clapsavonu je dobro osiguran debelom užadi koja izgleda nova. Aja, koliko je strmo se nije vidjelo... mežikanje

Kako je bilo ovdje i sretno na stazama nasmeh

http://stezeinsledi.blogspot.si/2017/07/m-bivera-in-m-clapsavon.html

(+1)

turbo2. 08. 2017 21:47:05

Izhodište za ovu turu je Casera Razzo, koja leži u "općini" Comune di Vigo di Cadore, ona pa NE pripada Furlaniji već Benečiji! (dakle ne Friuli Venezia Giulia već regija Veneto, provincija Belluno).

(+1)

turbo28. 06. 2018 06:12:05

subota, 23.6.2018

Do izhodišta dolinom Pesarina, zatim od casere Razzo preko Clapsavona na Biveru. Spust s škrbine pod Biverom do Chiansaveita i od tamo natrag na izhodište. Staza s Clapsavona do škrbine osigurana užetom i mjestimično izložena, možda bi tura u obrnutom smjeru bila preporučljivija. Ja sam je tako postavio (i) zbog sjećanja na jesen 2013. Na stazi neke snježne mrlje koje se lako zaobilaze, drugih posebnosti nema. Gužve na stazi nijedne, sreli smo samo sebe, vrijeme nam je išlo na ruku, razgledi sjajni. Put kući kroz oba Saurisa s obveznim postankom kod brane. Krasan izlet u ugodnom društvu nasmeh

https://tubojan.blogspot.com/2018/06/monti-clapsavon-in-bivera.html

(+5)

turbo18. 10. 2018 19:01:49

subota, 13.10.2018

Treći put ove godine počeo izlet kod Casere Razzo, drugo na spomenute vrhove. Ovaj put u obrnutom smjeru od zadnjeg i stvarno je tako ugodnije. Do izhodišta dolinom Pesarina jer brže, natrag kroz Sauris, jer ne smije proći bez kupnje pršuta kod Wolfa ako smo već sir na planini. I kofetkanje je u Saurisu ugodnije kad zuriš u vrhove gdje si se upravo šetao. Na stazi nema posebnosti, trgovinica s dobrim stvarima otvorena vikendima do kraja mjeseca. Još jedan krasan izlet u ugodnom društvu nasmeh

P.S.
Tijekom izleta smo se sreli sa skupinom iz Tolmina. Znajući da posjećujete ove stranice, vas u ime nas troje lijepo pozdravljam mežikanje

https://tubojan.blogspot.com/2018/10/monti-bivera-in-clapsavon.html

(+2)

ljubitelj gora31. 03. 2019 21:00:43

Auto do Sella di Razzo (u smjeru Sappade i dolinom), jedini pješak, mimo obje planine bez udaranja, više kombinacije tvrdo/korica, udaranje do 30cm. Od sedla prema vrhu 2 dijela za prijeći, inače suho. Natrag mimo obje planine zbog jakog sunca udiralo se.

(+5)

velkavrh21. 07. 2019 11:49:38

Jučer smo PD Škofja Loka otišli u Karnijske Alpe. Zaputili smo se u Trbiž pa prema Udinama. Zastali na kavi na autocesti na jednoj ogromnoj postaji s lokalima itd. Jednostavno ne poznajem te talijanske ceste. Popeli smo se na visinu 1760m na planinu Casera Razzo (Casera znači mliječnica na talijanskom - zato se skraćuje). Tu je velika koča. Pokraj je mliječnica i ogroman hlev. U koči sir i prodaju. Uspio sam malo proviriti u mliječnicu. Zatim na sljedeću planinu gdje je bio stvarni izlazak - C. Chiansaveit. (rekao turbo) Do tu smo išli stazom 210 koja vodi do planine Monte Clapsavon. Mi smo
pošli stazom 212 koja ide na Monte Bivera. Čekala nas je otprilike dvosatna hoda. Mjesto strmo, inače stazica označena i dobro načinjena odnosno uhojena. Prelazi dosta melišč. Skupina ide malo sporije nego normalno kod velike grupe. Dosta smo se preznojili na uskom vrhu. Gore križ i zvono želja. Zatim dol na sedlo i na Monte Clapsavon - hoda se do sljedećeg vrha malo više od sat vremena. Uspon je strm i čak osiguran. Vrh je ovdje širok i prostran. Slijedio skoro dvosatni spust na planinu izlaska. U donjem dijelu staza malo blatna - skliska, prethodni dan je kišilo. Uglavnom osvojili smo dva prekrasna vrha Karnijaca. Imamo još puno mogućnosti za nove.

Hlev je pored. Na ovim pašnim, mliječnim planinama stoka nije sama - pastiri su uvijek tu.

Po stazi 210, koja zapravo vodi do našeg drugog vrha.

Hodamo dobri sat do našeg izlaznog mjesta na drugoj planini.

Prečimo više izvora vode. Na ovim planinama vode ne manjka.

Duž puta još jedna planina - C. Mediana. Stoka noću nije na pașnjacima, nego u hlevovima - oni su veliki ili u ogradama kraj hlevova.

Kazaljke uz ovu cestu koja ide kroz planinu.

Cesta do zadnje planine je čak u brdo betonirana.

Nakon dobre sata smo kod treće planine ovdje - mislim da je to upravo C. Chiansaveit. Ovdje je zapravo naš polazni punkt.

Planina po putu se čini zove C. Mediana.

Sada idemo stazom 212 na prvu goru - Monte Bivero.

Do naše prve gore ima nekako 800 m uspona - nije baš previše.

Kolona. Jedna trećina planinara otišla je s vodičem samo na drugu goru - staza 210. To je bio naš silazak s druge gore. Gore su nas čekali.

Pred vrhom smo odjednom bili u magli, koja se je nekako brzo razišla.

Na vrhu ima malo prostora - malo smo se nagurali.

Uspon je zahtjevan - osiguran je tom užadi.

Prema vrhu u magli, koja se brzo razišla. Od sedla do vrha ima zahtjevnog uspona cijeli sat.

Na vrhu Monte Clapsavona - 2462 m ponovno je križ sa zvonom želja. Jedan je dovoljan da se barem taj ispuni.

Nikad se svi ne naguraju za grupnu sliku. Ali ipak je snimljena.

Sada dolje - dvije sata hoda imali smo spusta.

Aja, ovo je još slika s vrha - oznaka vrha. Čini se da se vrh piše drugačije nego što sam ga nazvao.

Susrećemo te dvostruke oznake. Ne znam što označava ona s plavom bojom.

Spust do planine - tu i poslužuju - čak pivo.

U ovo doba te planine pune su cvijeća - rijetka orhideja - vukji zeleni jezik - tko ga uopće poznaje?

Čak nalazimo i nama poznatu triglavsku ružu.

Pokazat ću vam još jednu ružu koja miriše na čokoladu ili vaniliju - što god da mirišete - jedna od crvenih murki.

turbo21. 07. 2019 12:53:52

Nije Mamaiou. To je Casera Chiansaveit, koja ima u prizidku sklonište, u kojem se može prespati. Mislim da je otvoreno samo zimi odnosno tada kad na planini (malghe) nema živine.

http://www.sentierinatura.it/easyne2/LYT.aspx?Code=SentieriNatura&IDLYT=1970&ST=SQL&SQL=ID_Documento=702

(+2)

ločanka21. 07. 2019 20:39:26

Kad jednom zakoračiš u svijet Karnijskih Alpa, i kad osjetiš njihov tajanstveni zagrljaj, očaraju te tako jako da te misli vežu na njih prvi put i zatim svaki put kad ugledaš te vrhove nasmeh

.

Jednom sam već odlučila da ću iskoristiti baš svaku priliku koja mi se ponudi za pohod na njihove vrhove. I tako sam već na početku godine kad sam pregledavala plan najavljenih izleta našeg PD pritisnula kar dva crvena uskličnika uz ovaj izlet. Da slučajno ne propustim naravno nasmeh

.

Pa nije mnogo napisanog o ovim dvjema do nedavno meni potpuno nepoznatim vrhovima, zapravo jedva što, uglavnom baš na ovoj strani. Ali mi je bilo iz napisanog drugdje zanimivo to da je prvi pristup na njega napravio baš naš Valentin Stanič. Imao je osjećaj za lijepo, inače vjerojatno ne bi gore išao nasmeh

.

Pa nije bilo vremena jučer tako kakvo si ga želiš i na vrhu dakle s širokim razgledom i pogledom. Ali nam je već na putu dato slutiti da smo bili u prekrasnom svijetu zelenih ariša pisanih cvijeća i stijena.

Možda je bilo tako pravilno da se za razglede još vratimo nasmeh

pl. Chiansaveit i naša dva cilja u pozadini

planinski popan ili planinsko sunčece, napisao Velkavrh

naši vodiči su imali sreću, nije bilo potrebno objašnjavati razgled

(+6)

Pi_is_exactly_323. 06. 2022 22:57:00

Od Ampezza do Saurisa cesta je sad zatvorena, obilaznica je uređena preko prelaza Passo del Pura. Od Ampezza do izlazne točke za turu, dobrih 30 km tako se po inače asfaltiranoj cesti vozi jedan sat. Motociklisti cestu obožavaju. Klasično za Karnijce, na izlaznoj točki (primjerom) nema parkirališta, unatoč prekrasnoj planinskoj okolici.

U utorak na najduži dan u godini bio sam na obje gore jedini posjetitelj. Prvo na sedlo između gora po stazi 212, zatim na Biveru a onda još na Clapsavon, odakle pak natrag po stazi 210. Takav smjer je možda najbolji odnosno najlakši.

Snijega više nema ni traga. Više na slikama.

Nakon manje od sata hoda po blago se spuštajućoj šumskoj cesti cijelo vrijeme u prekrasnoj okolici - Casera Chiansaveit.

Već iznad Casere Chiansaveit, pogled nazad na prohođeni put.

Monte Bivera, pogled već s uspona na Clapsavon.

Nakon povratka na sedlu još na Clapsavon.

(+3)

jaz23. 06. 2022 23:20:27

https://www.friulioggi.it/carnia/sauris/galleria-sauris-ampezzo-lumiei-chiusa-22-maggio-2022/

Lp!

(+2)

mirank24. 06. 2022 10:02:36

Lijepo, jedna uvijek lijepih tura s razgledima za vikati, ako te samo vrijeme sluša. O pristupu do izlazne točke preko prelaza Pura pa stvarno nikad nisam ni pomislio; uvijek se tamo vozim po Val Pesarini.

(+2)

Pi_is_exactly_324. 06. 2022 22:40:05

Da, brže je po Pesarini. Ali kad sam već bio u Ampezzu, nije mi se više dalo voziti natrag. nasmeh

voluhar9. 11. 2023 18:27:02

https://tomazsarc.blogspot.com/2023/09/monte-bivera-30-9-2023.html

(+1)

mirank21. 08. 2025 21:07:43

Čovjek u 15 godina također malo zaboravi kako ide put pa sam bio malo u sumnji kad smo na pl Chiansavait skrenuli na put prema Biveri. Markacije su po bovški više-manje samo još zadnji ostaci boje ali je put lijepo praćiv. Od sedla gore slabije utabane neke tri varijante. Razgledi s vrha bili su prilično ograničeni pa smo uskoro prešli na susjedni Clapsavon gdje nas je obavila magla. Na spustu već pod melištima negdje oko 12h susrećemo prve planinare. Sve tri planine lijepo uređene i pune stoke. Još obvezni zastoj u Saurisu na zahre za završetak mežikanje