| rozka8. 06. 2022 22:40:17 |
Čak je nebo u petak kišnilo suze sreće , kad sam nakon doooog vremena ponovno pala u zagrljaj, doduše drugog najslatkijeg , tako jako nedostajućeg čezmejnog brežuljka.
Domaći osjećaj i nakon svega toga vremena nije nestao, baš suprotno… stvarno sam pogrešala Karnijsku divljinu
Odvezemo se u Roveredo, natovarimo prilično teške ruksake i već u jako toplom jutru koračamo stazom 424. Stazica je predivna, lijepo provučena, sicer više prečica, malo gore i malo dolje, pa visinske ne stječemo brzo. Vode u izobilju, tako da možeš piti usput i time uštediš težinu na ramenima , jer je zadnja "self service" voda na cca. 900 m, malo prije raskrižja staza 424 i 425.
Na raskrižju gdje se priključuje 425, imamo još cca. sat do bivše kasarne, gdje "naberemo" više visina u tom satu nego prije u tri .
Kod ostataka kasarne kratka pauza i pogled na nastavak. Nema problema naći veliki valun, tu se ide direktno desno pod stene i već smo u središnjoj grapi. E, početak, krš od krša, između fina skala koja drži, zatim opet u krušljivom kamenolomu, pa malo prije kraja grape skrenemo desno i više shvatimo da bi bilo bolje ići do kraja grape. Dođemo do travnatih strmina gdje nema materijala za buket, ali mokra zemlja i uredni nokti su propali, hahaa. Tu prepustim uzde vjernom konopcu i suutrudniku koji pazi na mene. Pužem po mekoj, ništa držećoj podlozi, sve ostaje u rukama i uskoro sam preko, za mene najdosadniji dio, gdje dopuzim do grebena i otvara se pogled na,…sve…tu prelazimo sjevernom stranom pod grebenom, zatim natrag na sunce i zadnji uspon travama i, jaaaaa, Cozzarel je bio taj dan samo naš…neizmjerna radost, imenitni pogledi na sve što smo već radili i što čeka. Na vrhu se zadržimo neko vrijeme, jer gledanja s Čukom nikad dosta. Ispod nas „bratec“ Montusel, otraga Dunja s divljim Jovetima, zarasla Plananica, otraga očarljivi Muzci, pa Počimunih s Crostisom i još i još…….nakon zasluženog piknika počinjemo oprezno silaziti. U grapi samo klizanje i izbjegavanje pomičkih kamenja i uskoro smo van grape, ali naša avantura se tek počela, jer…pa volimo kružne ture, čak i ako su duže, ali ovaj put smo je stvarno zeznuli  . Na raskrižju biramo 425, koja se prvu sat vremena više penje unatoč silasku, usput smo imali čišćenje u svakoj grapi bez trave, a da ne govorim o krpeljima koje smo brojili u stotinama, što je malo pokvarilo radost i atmosferu. Za zadnji cvijet čak smo ignorirali odcep , i silazili predaleko da se isplati vratiti, tako da svatko u svom procesiranju umora i vrućine i krpelja i svih paukova koji su nas obavijali po znojnim tijelima, konačno stupili na biciklističku stazu u zaselku Villanova, hahahaha… uslijedila je još jedna čistilačka akcija, ne znam više koja, zatim natrag do polazišta cestom koja je bila daaaleko…
Ali smo napravili osobni vremenski rekord, jer je tura već bez našeg okolišenja dooolga. Sve staze izuzetno lijepe, originalno provučene, ambijent čista divljina, samoća, po našem ukusu. Trenutno ima obilje vode, ali krpelji veliki minus, jer ih je baš puno.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27
| (+10) |  | |
|
|