| turbo8. 07. 2019 18:47:37 |
Subota, 6.7.2019 Izhodišče za turo imali smo u dolini Val Aupa, oko kilometra dalje od zaselka Saps. Smerokaz koji označuje početak puta 435a skriven je lijevo u šumi, pa moraš biti pažljiv da ga ne propustiš. Na samom izhodištu se ne može više parkirati (prije je bilo prostora za dva auta, možda tri), jer je uz cestu prilično dubok jarak koji je zbog visoke trave slabo vidljiv. Dovoljno prostora za parkiranje ima manje od stotinu metara dalje, na desnoj strani, tik iza kamenog zida koji služi kao zaštita od poplava. Po lijepo speljanoj stazi popeli smo se kroz šumu do planine Gran Cuel, gdje su ruševine stare kmetije i kapelica, te malo više stupili na šumsku cestu. Slijedili smo je lijevo i prošli nekoliko zavoja, sve do oštrog zavoja desno gdje je sada šumarsko radilište. Uzdž ceste i na razgledištu, s kojeg je u lijepom vremenu imenitan pogled na Sernio i Grauzario, ima hrpu debala i šumarskih strojeva, tako da lako propustiš smerokaz (obrnjen naopako!), koji te usmjerava desno u šumu. S princezom smo morali prijeći preko skladišta drva da bismo ugledali stazu, kojom smo nastavili do planine gdje su ruševine Casera Lius. Ovdje na smerokazu nema ni Casere Palis di Lius ni Casere Turiee, put je označen brojem 434. Nastavili smo njome do smerokaza malo više koji nas je usmjerio lijevo, natrag na put 435a. Nije bilo daleko do planine Casera Palis di Lius. I tu samo ruševine, pored njih lijepo odmorište s stolom, klupama i nadstreškom. Voda u bunaru malo niže nažalost nije tekla iz slavine. Ovdje smo već vidjeli vršni dio Palon di Liusa, a kad smo malo više izašli iz šume, i vršno pobočje Monte Cullarja lijevo. Na sedlu gdje se tik ispod njega desno odvaja put na Palon di Lius, nastavili smo prema Caseri Turiie i malo prije nje skrenuli prema Caseri Forchiutta. Nekoliko desetaka metara iza vodnog zahvata, gdje se može dotočiti voda, uskoro nakon grupe stupili smo lijevo u obronak na stazu označenu žuto-bijelim markacijama. Kroz šumu popeli smo se do sedla i od tamo nastavili drugom stranom brežuljka prema vrhu. Do grebena morali smo gristi koljena po strmom kamenju, zatim kroz tunel, potom poplezavati preko stijena i korijena do vrha. Budući da je bilo mokro, po stijenama i korijenima klizalo je kao sto đavola. Počinak na vrhu bio je intenzivan, dobro smo se okrijepili i zakrčili žeđ, zatim iz čistog zadovoljstva malo zadržali na vrhu, izgubljeni u vremenu i prostoru. S razgledima koji su tu u lijepom vremenu sila imenitni, nismo imali puno sreće, ali smo ipak vidjeli dosta i daleko. Sestop do markirane staze bio je oprezan i previdan, zatim smo skoro stekli do planine Casera Turiee. Malo smo se razgledali, ja sam si dotočio vodu, zatim nastavili poznatim putem do sedla pod Palon di Liusom. Tu skrenuli lijevo prema grebenu i popeli se njime na vrh. Tu nema markacija, do grebena put je lijepo razviden i prohodan, zatim visoka trava, koprive i osat. Budući da je podloga sila neravna, morao sam paziti na svaki korak, naročito gdje sam imao princezu u naručju. U dolinu vratili smo se istim putem koji je većim dijelom išao u sjeni šume, tako da nas sunce nije previše upehalo. Na putu gore događalo se nama, sestop prošao je mirno i bez iznenađenja. Imenitna tura  https://tubojan.blogspot.com/2019/07/monte-cullar-in-palon-di-lius.html
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
| (+3) |  | |
|
|