Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Monte Cuzzer

Monte Cuzzer

Ispis

triglavski3. 10. 2009 15:43:26

Malo poznana gora je odličan razglednik nad Rezijo. Već neko vrijeme sam je gledao, danas pak, kad nije bilo vremena za više gore, odvezao sam se preko sedla Karnica u Rezijo tj. do Liščca. Od tamo po stvarno lijepoj puti 703 na Škrbinu, zatim dolje do zavetišča Rio Nero (skoro 350 visinaca izgubljeno). Vrata su zapahnuta i kad idem oko stražnje strane nađem otvoreno okno, na stolu neka hrana iznutra pa kao da čujem smrčanje. No sat je 9 i ako je netko spavao, spavao je jako dobro. (Usput, je li netko već prespavao tamo?) Od zavetišča nastavljam po zloženoj puti 707A do škrbine Tasacuzzer. Od tamo po nešto slabijoj stazi s oznakom 707 na vrh. Razgled čudovit. Obkružili su me skoro cijeli greben Muzcev, Javor, otraga Lopič, na drugoj strani Bele pa Pisimoni, Grauzaria, Sernio, Zuc dal Bor, pa cijeli greben od Cuel della Baretta do Montaža, Žrd, Vrh Krnice, V. Kanin, V. Baba, Mulec, pa sve do Skutnika i Krna. Dolje sela Rezije. Stvarno lijepo i sve to vidjeti samo s 1462 m. S vrha silazim po puti 707 (sentiero Claudio Vogric) do sela Gost, baš luštna staza, čak pokošena. Od tamo još oko 2 km po cesti do automobila. Toplo preporučujem.

Monte Cuzzer sunčana istočna pobočja Javora nad dolinom Rionero

Monte Cuzzer vrh Kucerja, otraga Strma peč i Motaž

Monte Cuzzer C. Grauzaria i Sernio na drugoj strani Bele

Monte Cuzzer lijevo Cjadin, desno Javor i sprijeda greben prema vrhu

(+1)

voluhar22. 10. 2013 16:24:46

http://tomazsarc.blogspot.com/2013/10/kucer-monte-cuzzer-19102013_22.html

(+1)

peter218. 07. 2016 11:19:32

Neka vas skromna visina 1462 m već na početku ne odvraća od obiska, jer tako lijepih razgleda u sve strane lako nećemo naći.
Nizak start preko mosta u naselju Tigo na skromnih 360 m. Za mostom idemo oko 2 km uz rijeku, onda preko zanimljivih potoka i dubokih korita prema skloništu Rio Nero. Tamo se odvajamo prema sedlu Tasacuzzer i od tamo na Kucer. Prije nego dođemo do vrha, čeka nas još manji spust pa uspon na sam vrh.
Kao što sam napisao, razgledi nas neće ostaviti ravnodušne. Možda je pravo vrijeme za obisk kasna proljeća ili jeseni, kad nije prevruće, ali ako su niske temperature kao zadnjih dana, može i ljeti.
Ako se vraćamo kući preko graničnog prijelaza Učja, upozoravam na inače lijepu ali vrlo usku cestu gdje susret s vozilima iz suprotnog smjera uglavnom moguć samo na određenim odstavnim površinama.
Slike:
http://www.petersfoto.si/thumbnails.php?album=datebrowse&date=2016-07-18
http://www.petersfoto.si

(+4)

bagi22. 03. 2017 10:13:29

Dostup na Monte Kucer po stazi 703 je službeno zatvoren.

U slikovitoj soteski potoka Rio Nero došlo je do klizača. Iz stijen visoko iznad staze otkinulo se više tisuća kubika kamenja i djelomično zatvorilo stazu.

Zatvor može se zaobići bez većih poteškoća i izloženosti, ali pitanje je koliko je klizač još aktivan. Zato vjerojatno i službena zatvorenost.

(+3)

bagi16. 05. 2017 10:01:50

Staza 703 kroz slikovitu sotesku potoka Rio Nero službeno je još uvijek zatvorena zbog klizača. Novih podora od prošlog posjeta nema, prolaz mimo kamenja je već utaban. Drugdje na ovoj stazi nema ničeg posebnog, isto ni pri kružnom silasku preko vrha Kuclja.

Ali u ovim krajevima su klopi domaći, preporučujem dugu odjeću. To neka vas ne odvraća od čudovite soteske i vrlo razglednog vrha.

Koordinate izlazišta (parkiralište tik pred brvju): 46°22'30.0"N / 13°16'49.0"E

Izlučna točka. Parkiralište je prije ovog mosta

Prelaz preko rijeke tu samo za pješake i bicikliste

Put kroz sotesku je službeno zatvoren, ali je put osim plazina lijepo uređen.

Staza je na većini strmih padina dodatno osigurana.

Prelazak preko plazine je u smjeru staze, samo stijenu zaobići malo niže.

Staza je udobna i do planine nije previše strmija.

Sjeverna strana Muzceva ima još dosta snijega, greben je gol.

Ovaj put smo ispravno odabrali visinu. Muzci su bili cijeli dan u magli.

Natpis rezijskih *polhov*, koji imaju zasluge i za Visoku rezijsku put.

Vrlo zanimljivi prolazi u donjem dijelu spusta :)

(+9)

GITA25. 09. 2017 00:16:04

Staza 703 je ponovno otvorena, podor je saniran (stanje 22.9.2017).

Više o našem usponu i fotografije na poveznici...

http://zivi-za-danes.com/2017/09/22/kucer-in-skorajsnje-srecanje-z-zverinicami-iz-rezije/

(+5)

jani bele2. 11. 2017 12:35:42

U selu Tigo preko visećeg mosta i lijevo po stazi 707. Prije prvih kuća u Gostu desno i onda strmina ne popušta do vrha. Zbog sporijeg hoda stvarno možeš uživati kroz borov i više bukvine šume. S vrha spust do sedla pred predvrhom (neka te ne zavede oznaka na bukvi nekoliko metara ispod staze). Na predvrh pa onda samo dolje u smjeru Rio Nero i njegovom soteskom do kraja, desno preko mosta do izlazišta. U ovom smjeru mi se čini znatno zanimivije, samo trebaš malo više kondicije. Uspon u suprotnom smjeru je i za sat duži i oni beskrajni cik-cak zavoji iznad koće znaju biti baš duhomorni.
Stvarno lijepa tura.

(+3)

velkavrh15. 10. 2018 05:26:29

Igor je volio, rekao bih, taj zakotrljan dio Južnih Julijaca koji se gledaju s Karnijcima. Malo je ovaj vrh udaljen od vreve Montaževe visoke planote s Montažem na čelu i gleda preko Kaninskog pogorja na njega. Pohodnik rijetko ode tamo. Ali nije tako daleko. Od Trbiža samo pedeset kilometara. Od Trbiža vozimo u za nas bajkovitu Reziju, koja je nekad bila potpuno slovenska. Danas je slovenskog življa tu malo. Imaju zanimljiv dijalekt koji zapravo ne razumiješ. Start je bio u selu Tapar Tigo (slovenski Liščac), kraće samo Tigo. Zatim preko potočića po visećem mostu lijevo po stazi 707 na naš vrh-Monte Cuzzer - slovenski Kucer-1462m. Ne dajte se zavarati visini, jer treba premagati kar 1000 m visinske razlike. Prvo idemo kroz zaselak Gost. Staza 707 ide po strmom šumovitom obronku (zove se Sentiero Claudio Vogric-naš Slovenac?). Budući da je obronak ovdje uži stvarno okuka nema. Nakon tri sata na razglednom vrhu gdje nam se otvara pogled desno na Južne Julijce s Kaninskim pogorjem u prednjem planu i Poliške Špike s Montažem na čelu u pozadini. Na krajnjoj desnoj vidimo Strmu peć. Na lijevoj Karnijci. Na vrhu je taj mogoćni željezni križ. Vrijeme je bilo čudesno jesensko, oktobarsko-čista uživancija. Dolje smo otišli po stazi 703 nad soteskom odnosno kroz sotesku Rio Nero. Prvo kraća grebenska staza preko predvrhova, zatim staza u bezbrojnim oklukama po šumi ugodno dolje u sotesku Rio Nero. Ova staza je za goru mnogo ljepša i nenaporna, samo sat dulja. Usred pridemo do ugodnog, lijepo opremljenog bivaka na 867m. Zatim se stvarno spustimo u sotesku i vidimo prekrasne slapove i slapiće, skokove i tolmuni gorske riečke. Voda je hladna, čak i u ljetnoj vrućini ugodno osvježavajuća. Staza zatim ide visoko nad soteskom. Nekoliko puta se spusti i opet digne da prevlada bočne soteske. Staza je cijelo vrijeme izuzetno slikovita i dobro zaštićen čeličnim užetima, ogradama. Prijezi su čak napravljeni drvenim mostićima. Ovdje je zapravo prirodni park Rio Nero-po našem bi rekli Crna rijeka. Kad izađemo iz soteske čeka nas još sat vremena staze natrag na polazište. Rijeku prelazimo prvi put već ranije preko jednako visećeg mosta kao kod sela Tigo. Od tog mosta imamo još sat do polazišta. Natrag idući se kar nahodimo, ali vrijedi truda. Ovo je prekrasan vrh, ne tako daleko - vrijedi ići tamo.

Slike naložit ću još večeras kad se vratim s iduće ture. One su prekrasne!

Start u Reziji u selu Tamar Tigu, također samo Tigu. Iz Trbiža imamo do ovdje pedeset km.

Odmah preko ceste je viseći most preko rijeke Rio Nero i tu se prelazi.

Idemo na lijevo po stazi 707 - čeka nas tročasovna hoda.

U stvari nas čeka prilično strm put kroz šumu. Tu je širina padine uska i ide ravnije.

Pred vrhom. Do vrha strmina ništa ne popušta.

Vrh s dominantnim križem, koji je na talijanskim vrhovima tako čest i još gdješta drugdje.

Pogled je bio malo maglovit, ali svuda okolo kao za bogove. Tu sprijeda Kaninsko gorje, otraga Poliški Špiki.

Tu u sredini najlakše dostupni vrh Poliških Špikov - Hude police.

Dol po drugoj strani gore po grebenu -707A. Ta staza satu duža - dakle četiri sata.

Idemo uz klisuru Rio Nero. To je slikovita rijeka - ovdje je regionalni park.

Unutrašnjost bivaka - odlično opremljenog.

Dol u klisuru Rio Nero u ugodnim blagim oklukama, koje bismo mogli brojiti kao one kod nas na Kobli.

Blizu izlazne točke - dosad smo došli s druge strane - desne.

Pa se konačno pojavio. Stigli ugodno umorni, ali puni novih dojmove.

(+1)

ločanka17. 11. 2018 07:14:23

Monte Cuzzer postavljen na moj popis već početkom godine, koji sam ostvarila baš mjesec dana nakon Velkavrhove objave. Moram priznati da su me baš objave na ovoj stranici zaokupile nasmeh

Naša velika skupina bila je baš prave veličine u četvrtak, smjer pohoda iscrtavao je Lojze, kojem smo se naravno u potpunosti povjerili nasmeh

Svakako smo htjeli vidjeti slap Barman, koji do sada na ovoj stranici nije spomenut.

Kucer je čudovit razglednik nad dolinom Rezije, koji nam omogućuje da tu prekrasnu dolinu vidimo u cijelosti. Po visini je stvarno više kucelj, ali ima sve što imaju drugi vrhovi u njegovoj okolici. Mene je jako privukao pogled na Javor, koji nas je, iako često zastrt, pratio velik dio puta.
Naša put je išla ovako: krenuli smo hodati s parkirališta u selu Lišćazu po stazi 703, na sedlu Tasacuzzer skrenuli na stazu 707, koja povezuje Gost, vrh Kucera i Lišćaz u kružnu turu. S vrha vratili smo se po stazi 707a, ali samo do zavetišča Crnog potoka, odatle opet na stazu 703 preko sedla La Forchia do slapa Barmana. On nas je sve tako jako ocharovao da smo bili bez riječi, zurili bez riječi i čudili se ljepoti koju smo postigli kad smo priješli njegove vode.
Prilično omamljeni odlazili smo s tog prizorišta, jer smo se tamo zadržali dosta vremena.
Na povratku stali smo još u mjestu Tiga, priješli viseći most da bismo izbliza divili se rijeci Reziji i Kaninskim gora, koje su u tom trenutku sjale u zalazećem suncu.

Da je bio prekrasan izlet, glasno smo se složili kod Aljaževog hrama, gdje smo naravno nazdravili dobro odabranoj turi nasmeh

prvo divljenje po dolasku iz šume, ali vrh to još nije

približan vrh, krasi ga Strma peč i Montaž

Javor od rumenog, inače prilično jedini macesen uz put

3/4 današnje ekipe, Vanja je bila pobudnica, Lojze je vodio.

desno od Javora kuka Lopič, najzapadniji dio Muzcev

približan pogled na gore između Lopiča i Amariane

čak i na povratku privlačio je naše poglede

skozi borove i bukove šume hodili smo u četvrtak

rođenje soteske Barman, slika ne može pokazati svu ljepotu

da, preko tog mosta pa na turu sljedeći put

(+4)

Edina8. 05. 2019 23:32:34

Končno došao na red. Na sjeverni vrh nismo išle jer je bilo pri spustu s prvog vrha u škrbinu previše snijega, inače snijeg do tamo nije bio prepreka, samo tu i tamo neki poledeni dio tik ispod prvog vrha. Treba malo više opreza jer je put strm, posebice pri silasku. S prevala Tam iza Kucera do bivaka i od njega natrag na polazište bez posebnosti i jako lijepa put.

http://stezeinsledi.blogspot.com/2019/05/kucer-iz-rezije.html

Sretno na stazama nasmeh

(+3)

rozka2. 09. 2019 17:24:00

Rezija, Rezija... zverinice su već znale gdje je bajka doma nasmeh

Odvezem se do zaselka Tigo gdje ostavim auto, pogledam i rezerviram plažu za povratak i već šibam preko luštenog mosta, po luštnoj stazi 703. Ravno prava za zagrijavanje, na raskrižju nastavljam po 703 u dolinu Crnog potoka (Rio Nero), 703a vodi do "Pobičevih".
Već na početku oznaka EE i stvarno nisam znala što očekivati. Wauuu, jedinstvena soteska koja ide uz ili nad Crnim potokom, razgibana stazica koja se vijuga po nezamislivim strminama usađenim u obronke šume. Staza se zatim spusti čisto do potoka, prijeđe ga, zatim ponovni uspon i prečica po lijepoj šumskoj stazi do zavetišča Rio Nero, koje nudi dosta mogućnosti za ture. Tu samo sjednem i meditiram s pogledom na divljinu nad sobom. Očito sam se predugo zadržala jer u šumi čujem neke glasove eek

, mislim da su me zverinice počele ganjati, pa požurim dalje, staza 707a do sljedećeg razvoda Forca Tasacuzzer. Biram vrh, može se nastaviti do Liščacev, i tu se staza uspravi, stižeš prvi vrh s kojeg se lagano spustiš, zatim zadnji uspon i opet wauuu… s obzirom na visinu Kucer je stvarno jedinstveni razglednik. Prebrojim kućice u Reziji mežikanje

i vrhove koji me obkružuju, zatim zaslužena užina. Silazak po stazi 707, Sentiero Claudio Vogric, brzo je prošao i stigla sam u Gost gdje »nestanu« markacije ili sam ih propustila. Iza kapele, uz cestu, samo se u šumu zaletim na uhojenu stazicu, zatim se opet pojave markacije i zelene strelice koje me dovedu natrag na mostić.
Soteska Rio Nero, izuzetno lijepa, zanimljiva, ponekad treba malo paziti, naročito jer je jutarnja klizava, inače stvarno preporučujem, barem do najniže točke, ako se potrudite do zavetišča možda vas iznenadi neka bajkovna zverinica jezik