| IgorZlodej6. 01. 2012 21:13:51 |
Kako sam ih nedostajao, moje drage Karnijske Alpe. Obično sam svake godine odmah po Novoj godini otišao u tu čarobnu planinsku pokrajinu i obično ne sam. I ovaj put sam se nadao do zadnjeg, ali.... U Vili Santini kapućino je još uvijek odličan, ali ljubaznost simpatične mulatkinje ga nadmašuje. Mogao bih se samo okrenuti, pola ture je već obavljeno, ali neću. Vozim prema Pećima (Forni di Sopra), do Slobodne republike Ampezzo, tamo skrenem u bajkoviti Sauris. Cesta je lagano zasnežena, ali me ne smeta, moj auto to može. Biram između polazišta Lateis i Donjeg Saurisa, biram potonji. Vozim se cestom iznad svjetski poznate pršutarnice Wolf. Na nekom zavoju parkiram. Dolje Lago di Sauris, nad njim Monte Tinisa (kakav divan preći sam napravio 2008.). Snijega je dosta, oko 30-40 cm. Idem stazom 218. Prvi dio mi nije poznat, ali uskoro dođem na stazu koju sam radio 2009. Nitko nije hodao prije mene, nedužna bijelina, uvijek me oduševi. Volim takve uvjete. Kod oznake na grebenu, kad se pogled otvori na vrh Pieltinisa malo sam razočaran. Očekivao sam da će biti ispuhano, ali da će vrh biti kupast nikako. Uzmi ili ostavi i uzeo sam. U blagom spustu silazim prema planini Pieltinis, nastavljam cestom. Puše, vjetar nosi snijeg, sunce se krije, meni je neopisivo lijepo. I zbog lijepih sjećanja. Trpam prema vrhu, zadnjih 15 minuta pješice. Iz smjera Morgenleita vidim dolaziti četvorku. U boljim uvjetima bih ih čekao, ovaj put idem ravno natrag dolje do skija. Ne traje dugo i već smučam, no nije to pravo smučanje, zapravo se klizim cestom. Na planini Pieltinis zastanem, kao uvijek barem tri puta prije. Lijepo je ovdje, čak i sam. Sve objekte već poznajem, ali ipak uđem u stari dio. Dobra energija je ovdje. Obujem kože i lagano silazim, slijedi uspon do oznake, zatim skinem kože i odsmúčam do auta. Bilo je lijepo. Uspon posvećujem Marjeti koja je zauvijek otišla prošlogo ljeta....
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
| (+11) |  | |
|
|