| IgorZlodej13. 10. 2011 19:03:37 |
Ideju sam naravno ukrao, nadam se da neće biti posljedica. Početna točka, mjesto Rigolato odakle se odvezem do Piani di Vas. Zatim idem mimo oba napuštena pašnjaka Campiut do pašnjaka Tuglia. Zašto tamo, da oživim sjećanja na prošlogodišnji uspon na Monte Tuglio i da pogledam teren za turno skijanje. Zatim se vratim do napuštenog gornjeg pašnjaka Campiut i idem gore. Ljepa staza me uskoro dovede do prekrasnog vidikovca, no vidici su bili prisutni cijelo vrijeme, uglavnom na domaće planine. Malo sjednem, zatim se spustim nekoliko metara i već sam na razvilu za Monte Pleros, na stijeni i oznaka EE. Naravno nisam prvi put ovdje, nego treći put, ovaj put zagrizem u strminu. Stazu je moguće pratiti, označena je crvenim točkama i kamicama, napredujem štapovima sve do grebena. Tamo se stazica malo spusti na južnu stranu nad dolinu Pesarino, u travi se skoro izgubi, zato nikako po grebenu, nego poprečno preko strmih trava. Na drugoj strani već spazim prolaz, kad dođem bliže vidim da je osiguran tankom čeličnom žicom. Ne nudi baš veliku podršku, ali je sve kratko i nije teško. Nastavak je opet travnat, malo više slijedi "najteži" prolaz, vodoravna, strma izložena prečnica, opasno za zdrs koji bi završio dolje u stjenovitoj grapi. Zatim ide dalje uglavnom po strmim travama, na stijenama oblebljene crvene točke pokazuju smjer. Svaki korak mora biti čvrst, zbranost ne popušta do vrha, gdje se pokaže prekrasan razgled. Na vrhu dva križa, očito postavljena u spomin žrtvama planina. U knjizi od 1993. ne nalazim slovenska imena. Gore se zadržim više od pola sata. Prema istoku se pokazuje lako dostupan Monte Talm, slijedi malo teži Mali Pleros, na oba sam bio lani, na zapadu Monte Cimon i Creta Forata, te cijeli niz drugih već obišlih planina. Ljepo. Naravno treba natrag, strmih trava se latim krajnje oprezno, ako ovdje odletiš nemaš rješenja, krampeljci i cepin bi dobro došli. Varovanje užetom skoro ne dolazi u obzir, jer je sve travnato. No ipak mi ide dobro i uskoro sam dolje na ljepoj stazi 228, i brzo zatim kod koće Chiampizzulon koja je još otvorena, pa si darujem nagradu za lijep uspon u obliku Budweiserja. Još manje od pola sata do auta na parkiralištu. Ako netko skrene u Karnijce u nadolazećem vikendu, snijega na južnim padinama nema, najviši vrh Coglians ima neke flice, kako je na sjevernim stranama treba vidjeti.
Pa još zanimljivost od nekog proljetnog posjeta kad smo bili tamo s Marjetom. Već dolje uz stazu bilo je dosta ljudi po šumi i svi su nešto brali. Jer nas je zanimalo što braju skoro izpod snijega, netko kaže da je to neki divlji radič (imena nisam zapamtio) i zašto tako zanimljiv?, za mušku moć odgovori. Pri branju su pomagale i žene, znale su zašto
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
|
|