Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Morež

Morež

Ispis

svicr25. 09. 2016 19:40:08

"Ne možeš na Morež", rekao je nekad jedan star Baušnčanin. Onda je Henrik Tuma zalutao u ove krajeve i sve postavio na glavu... naravno uz pomoć dva domaćina. Mi smo se ga danas latili pa kar po "trentarski".
Iz Baušna smo otišli do lovačke koće Bala i malo iznad nje skrenuli na lovačku stazicu koja služi kao oskrbna staza za solnicu. Od solnice dalje po bezputju. Uspješno smo izbjegli rušje i uskoro smo se našli pod Konjskom škrbinom. Sreli smo dva kamena čovječuljka koji su nam pokazali dobru smjer do stene. Detalja prema vrhu neću opisivati, oprez predlažem svakom zasebno koji će se ga latiti.
Danas smo imali uprkos sunčanom vremenu još pri spustu dosta vlažne trave.
Nad današnjom turu smo bili oduševljeni i za zaključak bi dodao samo još: " Ako možeš, možeš na Morež" mežikanje

Morež Bavh, Plešivec, Jalovec, Veliki Ozebnik

Morež istočni dio Loške stene, Jalovec, Veliki Ozebnik, Pelc nad Klonicami

(+11)

lijaneja25. 09. 2016 20:17:38

Uporno zamjenjuješ pritlikavi Špiček s Velikim Ozebnikom.

(+1)

svicr25. 09. 2016 20:30:09

Hvala na ispravci.

(+1)

slavkoa26. 09. 2016 11:40:55

Čestitke za taj trentarski uspon, i ja sam se ga latio u subotu, ujutro su trave mokre i ne suše se do kasnog popodneva. Ja sam nastavio s Moreža po grebenu na Votli vrh, zatim još na Bedinju vrhova te Bauh. Vrlo zamorni su posebice spusti s tih vrhova, jer je teren jako strm i ponekad klizav.

(+3)

lijaneja26. 09. 2016 11:49:43

Slavko, jesi li se spustio na sedlo s Votlim vrhom bez konopca, ili si koristio sidrište?

slavkoa26. 09. 2016 12:04:23

Da, pošteno rečeno, pametnije je koristiti sidrište, ali ga ja nisam, jer nisam ponio konopac, budući da sam prvotno planirao samo put na Morež, kao "svicr", ali mame me ugodne prilike i rana ura, jer sam bio na Morežu već u 9 sati ujutro, prerano za povratak u dolinu. Potrebna je velika opreznost pri spustu do travnatog sedla pod vrhom Votlega vrha, oprimaka ima dosta i s polaganim penjanjem dolje još ide. Upravo taj uspješan spust dao mi je hrabrosti za nastavak puta po grebenu sve do Bavha, koji je sve samo ne lak, kao što si i ti prije godina opisao na ovom forumu.

lijaneja26. 09. 2016 13:50:01

Sretno i još puno lijepih tura ti želim!

(+1)

taubi415. 08. 2022 22:57:44

Kao što je već svicr rekao prije šest godina. Ako još možeš, moraš na Morež. Budući da osjećam da će mi moj emšo uskoro reći "Ivo, ti više ne možeš", odlučio sam da je krajnje vrijeme za taj uspon. Kad sam okupio ekipu, oduševljeno sam utvrdio da je naša prosječna starost manje od 45 godina. U tim godinama pa ta tura ne bi smjela biti previše teška.
Iz Bavšice smo krenuli u 6:15 niz dolinu Bale pod vedrim nebom. Za sat i petnaest minuta već smo bili kod Lovske koče. Tempo je očito bio previše spor, jer Nejc i Sašo nisu šutjeli ni trenutak.
Nastavili smo kroz šumu po označeno putu, ali skrenuli lijevo na bespuće malo prije nego što se završio. Tu smo pokušali pratiti više-manje vidljivu stazicu, koja se potpuno izgubi kad smo došli na travnato stjenovito područje. Za orijentir smo imali lijepo vidljivi Stador, kraj kojeg smo morali proći desnom stranom. Malo nakon devet smo već bili u Laštama odakle su se lijepo vidjele travnate police prema Konjskoj škrbini. Pokušali smo se držati što ljevije police, ali smo se brzo okrenuli jer nam se činila previše izložena. Na kraju smo se penjali skoro po dnu plitke doline ravno prema škrbini. Vrijeme je također bilo sve dalje od idealnog. Desno se vidio do Velikog Ozebnika, Jalovec je bio cijelo vrijeme u magli. Mi smo češće gledali lijevo da ugledamo ono trokutasto melište, ali ga nismo opazili. Nakon pet sati hoda stajali smo na Konjskoj škrbini i gledali u Koritnicu. Znali smo da smo promašili i Habjanovu smjer i Miheličev, pa nam nije preostalo ništa drugo nego uspon po grebenu. Na početku je bio širok i ugodan, kasnije smo mu se radije klonili ljevom Bavskom stranom. Oko pola jedan bez većih problema stali smo na vrh Moreža. Jedva smo napravili jednu grupnu selfijicu, već je počelo lagano kišiti i jače puhat. Što smo brže pobrali s vrha i počeli silaziti mokrom travom i blatnjavim stijenama. Baš ništa dobar osjećaj. Iako je kiša brzo prestala, bio sam Nejcu vrlo zahvalan na njegovom usmjeravanju odozdo. To sam mu na kraju, iako nevoljko, ipak priznao. Odjednom smo pod sobom ugledali trokutasto melište, odnosno nešto sličnog s malo mašte. Do njega je bio jedan 5-10 metarski skok koji bismo s malo opreza mogli preći, ali smo se odlučili za spust po konopcu da šerpa Sašo ne nosi konopac uzalud.
Nakon završenog spusta, silazili smo u Lašte i nastavili lijevo dugom dolinom paralelno s Loškim grebenom. Na označeni put smo stupili u Lanževici. Do Učnog centra Bavšica imali smo još dva sata, tamo nas je čekalo hladno Laško i topao tuš. Super!
Slijede još slike od "foto Leje", čije učitavanje je za mene veći problem.