|
| Jernej9684. 03. 2026 12:07:10 |
Nakon mnogo godina opet sam krenuo na Muzce (27/28.2.2026). Prvi put u zimskim uvjetima. Po poznatoj stazi br. 737 iz gornje Terske doline (Valle Musi) pored bivaka Dino Brollo.
Zbog snježnih, vremenskih i lavinskih uvjeta sam želio sam uspon i silazak u gornjem dijelu obaviti ujutro, pa je prenoćenje u bivaku bilo samoumevno.
Uspon prema bivaku počeo sam kod zalaska sunca. Na snijeg sam stupio u karakterističnoj travnatoj udolini na visini 1350 m. Snježni pokrivač brzo doseže dubinu od jednog metra. Gornji sloj je tvrđi, ali ne podnosi težinu čovjeka. Ispod njega je snijeg mekan i vlažan. Hodanje do bivaka kroz snijeg je naporno i sporo. U šumi su mi bile markacije od velike pomoći. Crveno-bijele oznake na stablima drveća bile su u svjetlu čelne svjetiljke lijepo vidljive izdaleka. Iznad granice šume više nije bilo markacija, a krajina prekrivena debelim snijegom. Srećom, bivak nije bio daleko, a zadnji dio sam se orijentirao s Garminom. Uspon do bivaka s vsemi peripetijama trajao je 5 sati. Noć je bila vedra ali topla. Temperatura je ostala iznad nule, ali zbog zračenja i suhog zraka snijeg se do jutra lijepo smrznuo. Ujutro startam prije izlaska sunca. Od bivaka dalje greben je debeo prekriven snijegom, ruševje je potpuno pod snijegom, potrebne su dereze. Donja polovica zaštićenog vršnog puta je suha, pa dereze ostavim na početku zaštićenog dijela. Prema vrhu, gdje se teren lagano izravna, opet naiđem na snijeg. Budući da su jeklenice pod snijegom, iskopam korake cepinom. Vrh je ponudio izvanredne poglede na sve strane. Nije bilo vjetra i lijepo bi bilo sjediti ovdje sat vremena, ali sunce se nemilosrdno penjalo i omekšavalo snijeg. Brzo sam počeo s silazakom. Uskoro ispod bivaka počeo sam se pri prečici zarivati do pasa i ponavljao muke prethodne večeri do karakterističnog sedla, odakle se staza počinje spuštati u šumu. S svakim korakom olakšanje se povećavalo dok nisam opet stupio na suho i strmo sišao natrag na polazište.
Svakako tura koja će mi dugo ostati u sjećanju.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
| (+10) |  | |
|
|
|
|
| ločanka26. 08. 2026 07:43:54 |
Vrh Muzcev-istočni / Monte Musi Est (1873 m)
U subotu smo imali pravi zanimljiv dan . Odvezli smo se u Reziju i dalje na sedlo Karnica, od kuda smo izabrali put na Monte Musi /737/, koji ide dalje mimo Brollo kolibe i dalje do doline Mužac odnosno Valle di Musi - piše do tuda 5 sati. Naš cilj bio je istočni vrh.
Pa, baš na sedlu nam se pridružio simpatični, narančasti mačak, koji se odnekud pojavio i onda nas pratio lep deo puta. Na jednom mestu se odlučio da nas pusti napred, ali nije potpuno napustio nas. Čekao nas je negde tamo do povratka. Stvarno nas je nasmejao i ulepšao dan!!
O putu sve najlepše. Samo onaj gornji deo ispod sedla, kad pogledaš na drugu stranu ispod vrha Veliki Rob, malo nam je išao na živce, ali zato nije kvario utisak celokupne ture. Početak puta stvarno kroz divnu bukovu šumu, koju krasi škrapljasti, kameni svet u svakom pogledu. Retko se hoda po tako lepoj šumskoj stazi, senke i sunce među drvećem stvaraju pravu mističnu sliku, da ti je žao kad se šuma oprosti i stupiš u svet balvana. Ali i tamo je lepo i počinju se otvarati pogledi na svu okolinu te pojedinačne vrhove Muzcev, koji su uglavnom jadnici bez imena. Očito ih uopšte ne trebaju, jer u mnogim pogledima deluju kao celina. Od Zajavorja, Vrhova Muzcev (dva), Veliki Rob, do Cadina, Cima di Campo....
Na vrhu nismo divili samo poglede na planine, već i jedrenje beloglavih supova, a iznad krnice dole i grupu divokoza. To su bila pored mačketa, jedina živa bića na našoj turi, druge nismo videli.
Stvarno lep svet je tu među Muzcima i ispod njih. Mislim da s njima još nismo rekli poslednju reč
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41
| (+4) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.