| suhy10. 02. 2025 00:39:48 |
E pa čovjek ne zna, hoće li opisati ono što je već nebrojeno puta opisano ili ne. Ali budući da je čitanje danas sve rjeđa aktivnost, kulturna omika društva tužno vene. I ne zaboravimo, važni udovi tog društva su i skijaši na turnim skijanju. Jasno je da bez mahanja gusjim perom natopljenim crnilom po bijelom papiru ne ostaje puno što bi maminilo oko da se prošeće stazicama velikih i malih slova, zarezima, točkama, točkazarezima, uskličnicima i drugim gramatičkim čudima zabilježenih misli na papiru ili ekranu. Pisanje je namreč bazna osnova i fundamentalni temelj brojnih znanosti, filozofske misli, poetike, poezije, drame kao i svakodnevne komunikacije preko poštenih pisama, telegrama, razglednica i novina koje se bave raspršivanjem vijesti iz domaćih logova i stranih avantura. Čak i zakoni koje nam zapovijeda mudra vlast da neuka narodna množica zna što je dobro a što loše, trebaju nemalo papira i crnila. Jedan lijep primjer takvog ponašanja nam ove dane nudi svježi američki predsjednik, kad s teatralnim parafama na hrpi dekretata po svojoj pameti poboljšava ne samo život i rad naroda koji ga je ustoličio, nego čak i cijelo čovječanstvo. Sudeći po ideološkoj orijentaciji prvog čovjeka prve i velike zemlje boji se dekreta da će carinama na suhu robu udariti i po rodnoj grudi svoje lijepe supruge, ako budemo turni skijaši više levskih zavojnica nego desnih.
A jučer se pisao osmi februar, znamo, Prešernov dan bi trebao biti taj dan kad se ima s cijelim žitjem i bitjem posvetiti kulturi i barem jedan dan zaboraviti povampireni materijalizam, potrošačku mrzilicu, influencersku debilizam i druge zablude napretka, gdje je ljudskom rodu, kruni stvaranja, jasno samo to da mu ništa više nije jasno kamo ide put napretka. Na taj dan dakle pažljivo prisluškujemo učenim svečanim govornicima koji s izabranim, ušima ugodnim i blago zvučnim riječima, retoričkim bravurama znaju reći nešto o silnoj važnosti kulture za slovenski rod koji je uvijek mogao na toj grudi stajati i opstajati. U tom duhu se taj dan trudimo lijepo gledati, lijepo govoriti, praznično se obući, počešljati na stranu i raditi stvari koje barem malo liče na kulturno prosvijetljenog smrtnika. Važi i za turnog skijaša. Taj dan se stvarno ne želimo nepravedno optuženi za neotesanaca. Osim besplatnih posjeta hramovima kulture možda uzmemo u ruke neku čitanku, po mogućnosti lakšeg sadržaja i što tanju, i borimo se s razumijevanjem gomile slova, elemenata rečenične strukture koje je pisac nagomilao u nju da bi čitaocu otkrio što pisac zna i misli da čitatelj ne zna. Jer kultura u tom svojstvu povezuje i zbližava ljude da se međusobno razumiju, osjete i vole. Ako pak čitanke nemamo, na ekranu jednom za promjenu umjesto Instagrama, TikToka ili Facebooka potražimo što se na njemu napisalo, primjerice o smučanju na turnu. Da čitanje s ekrana, posebno dugovjezno, ne postane dosadno, brinu priložene slikice sretnih i nasmiješenih smučara, čudesnih alpskih panorama i vijugavih potpisa u prahu.
Šteta što o današnjem skoku na Glavu nad Šitom nema što dugovjezno pričati i ni mnogo spomenutih slika. U magli smo kulturno zakoračili gore i u difuznom kulturno smučali dolje. Unatoč uvjetima bilo je nenormalno puno posjetitelja, alpinistički tečajevi, hrvatska GRS na turnom smučanju i nedjeljni planinari. Početni zavoji u ključu bili su oprezniji, nakon ca. 40 visinskih metara spusta prevladao je tvrd, pomalo zaleđen snijeg, nad kojim se ove zime nema čemu žaliti.
U difuznom smo se pravili da neizmjerno uživamo, Jakob, Gregor i Miha.
 1
| (+6) |  | |
|
|