| pg18. 07. 2021 15:00:37 |
Za kraj pohajkovanja uz kratki povratak u Innsbruck - gdje je bila ovaj put glavna želja preuzimanje bicikla - dan nakon završetka prečenja Karwendela popeo sam se na poznati tritisočak Nederkogel, koji je unatoč uspješnoj sezoni prošle godine ostao neosvojen i koji se visoko uzdiže nad znamenitim smučarsko-planinarskim centrom Söldenom. Unatoč umoru, dugom večeri uz praćenje finala EP-a u nogometu i jutarnjim obvezama u gradu koje su zahtjevale popodnevni uspon, morao sam iskoristiti zadnji dan priprema prije pogoršanja vremena - šetnje oko prijestolnice Tirolske ionako nisu iste bez uspona na neki tritisočak u Stubajskim ili Ötzalskim Alpama; prošle godine ih je bilo oko dvadeset, Nederkogel je ovogodišnji prvi.
Budući da sam Stubajskim Alpama dobro došao prošle godine, Ötzalskim pak uglavnom izbjegavao osim Wildspitzea, Similauna, Fineilspitzea i Hohe Geige, nakon dvosatne vožnje vlakom i autobusom - zbog prijevoza bicikla ovaj put bez auta u Tirolu - u 11h krenuo sam s ruba sela Zwieselstein blizu Söldena prema vrhu 1500 m višem.
S izlazne točke kod autobusne stajališta Zwieselstein Sahnestüberl stigao sam za manje od pola sata hoda po ugodnoj šumskoj stazi do razgledne planine Lenzenalm, gdje sam popio kavu i nastavio po još uvijek lagodnoj stazi, gdje su - o, tako tirolski! - krave ipak preuzele prednost prolaza, pa sam često morao zaobilaziti. Uz sve ljepše poglede posebice na vrhove nad smučarskim centrom Obergurgl-Hochgurgl stigao sam nakon ugodne staze za malo više od sata od planine do raskrižja puta prema jezeru Neder i vrhu Nederkogla.
Petominutni omak do simpatičnog jezera iskoristio sam da ostavim neke nepotrebne stvari za završni uspon i ogledao nastavak staze do vrha oko 700 m višeg, koji zbog ogromnog križa na vrhu izgleda varljivo kratko.
Malo prije dvije po podne krenuo sam prema vrhu, koji se prvo vijuga preko šljunkovite krajine, zatim strmo penje prema razglednom sjevernom grebenu Nederkogla.
Tu se nastavlja još uvijek malo zahtjevna staza preko karakterističnih granitu blokova sve više iznad jezerske dolinice na istočnoj strani planine. Uz stazu prešao sam neke neproblematične snježne mrlje, oko 100 m ispod vrha na savjet trojice prolaznika da izbjegnem problematični ljetni snijeg na zapadnom grebenu gdje strmo skreće inače odlično označena staza, prešao do krusljivih strmina na istočnom boku planine. Preko prilično krusljivog terena popeo sam se do stare markacije inače neoznačene smjerice preko istočnih pečina Nederkogla i preko skalnatih ploča u ugodnom penjanju u okviru II. stupnja izravno do velikog križa na vrhu (penjanju na kraju se može uglavnom izbjeći, ali je krusljivi teren ispod vrha gdje je nekad vodila istočna smjer, znatno opasniji od čvrstog stijene kojom sam prišao).
Jer Nederkogel služi kao uspravni stražar središnjem dijelu Ötzalskog planinskog lanca, razgledi s vrha su impresivni: bilo mi je ugodno razgledavati i obnavljati sjećanja na prošlogodišnje ture na Wildspitze, Hohe Geige, Similaun i Zuckerhütl jasno vidljive u prekrasnoj vršnoj panorami, predivni su i dubinski pogledi prema Söldenu, Nederseeu i smučarskom centru Obergurgl-Hochgurgl.
Nakon dužeg odmora na vrhu malo po četiri po podne oprezno sam sišao do poprečne označene staze, gdje sam u duhu drugarstva koje su mi pokazali oni prije, savjetom o tijeku završnog uspona pomogao mladcu, zatim nastavio silazak preko vršne strukture i sjevernog grebena Nederkogla. Malo nakon pola šest sišao sam natrag do jezera na 2436 m, gdje sam se odmorio duže i napravio plan za provod noći - o tome kako sam je proveo možda preko drugih kanala 
Ujutro u centru sela Zwieselstein, nad kojim se markantno uzdiže Nederkogel 1700 m viši, uzeo sam prvi jutarnji autobus do Ötztal Bahnhofa i odatle vlakom prema Innsbrucku, iste večeri pak vlakom na celonoćnu put prema Ljubljani.
Peti uzastopni dan ovogodišnjih pohajkovanja po Tirolu odveo me najviše, iako tura nije bila preduga ili pretjerano zahtjevna; sve dok na zapadnom grebenu nema snijega (ja sam imao punu zimsku opremu, ali bi zbog omekšalog ljetnog snijega uspon preko zasneženog grebena bio rizičan) i preskočiš penjački završetak, radi se o samo djelomično zahtjevnom usponu za koji od izlazne točke treba oko 4 sata hoda. Možda nije najlakši ili najudobniji tritisočak u okolici - Sulzkogel, Zischgeles ili čak Rinnenspitze u Stubajskim Alpama nude se u tom pogledu - ali uspon u suhim uvjetima mogu smireno preporučiti i onima koji sa ovim visinama još nemaju puno iskustva.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46
| (+5) |  | |
|
|