Opremljenost planinaca po gorama
|
| sirt115. 11. 2015 08:46:22 |
1968. prvi put na Triglav u pumparcama, zimska košulja, kućno pleteni džemper i vunene čarape. A cipele? Take koje su roditelji mogli priuštiti za devetogodišnjaka u JeBeTe vremenima. To su bile patike od platna "Shanghai". Za sve mlađe - današnje "All Stars" patike su poboljšana verzija onih! Pa smo otišli gore po Tominškovo. Prespali u Staničevoj koći. Drugi dan na vrh, dol mimo Planike, Doliča, 7. jezera pa sve do koće na Kraju (tad je nitko nije zvao Koća pod Bogatinom).
Pa tad je bilo manje nesreća. Ne zbog opreme, nego jer su nas roditelji pripremili za planinarenje! Tad su se u školama počela pionir planinac i planinarska škola.
A danas? U BTC kupiti najsnobovskiju opremu i hajd.....
I ne shvaćajte me krivo. Potrebna je dobra oprema koja ti ne smeta i u kojoj se dobro osjećaš. Mnogo važnije je planinarsko vaspitanje da čovjek zna hodati po planinama!
| (+11) |  | |
|
|
|
|
| ločanka15. 11. 2015 09:51:05 |
1982. pri jakom vjetru na Mt. Blancu sa širokim skijaškim hlačama s produženim prednjim dijelom, topli vunen džemper i običan tanak crveni anorak. Nisam se smrzla!
| (+5) | | |
|
|
|
|
| Trobec15. 11. 2015 10:48:21 |
Hja nekad ni automobili nisu imali sigurnosnih pojaseva, a manje mrtvih na cestama...
Apsolutno se slažem sa svime što je napisao sirt (iako osobno ne mogu reći kako je bilo 1968. ). Neću zaboraviti skupinu "preopremljenih" Mađara na Triglavu prije oko 8 godina. Odličan prikaz kako moderna oprema može nanijeti više štete nego koristi ako je ne znaš pravilno koristiti. Naime, na mjestu gdje je zajla bila pričvršćena u stijen klinom, Mađar je jednostavno svakom rukom zgrabio jedan karabin na SVK-u i oba odjednom odvezao i opet zakačio na drugoj strani. Uhvatio sam se za glavu, neki stariji planinar ga je u čistoj gorenjskoj narečju počeo vičati i naravno ubacio par sočnih riječi.
Da nema zabune, kad vodim izlet uvijek tražim potrebnu opremu od sudionika, ali osnova je pravilna uporaba iste.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| dragon15. 11. 2015 12:02:53 |
U knjizi Andreja Mašere 55 zavarovanih plezaliških putova nalazimo odlomak Planinskog vjesnika iz 1928. gdje se opisuje otvaranje Hanzove staze na Malu Mojstrovku: "Čim su Italijani na Vršiču počeli ometati naše turiste prelazak preko granice, Mojstrovka nam je postala nepristupačna... Zato je Središnji odbor odlučio da opremi zavarani turistički put preko njezine sjeverne granice... Cijelu akciju je preuzeo dr. Stanko Tominšek... rad se dodijelio Ivanu Vertelju-Hanzi iz Kranjske Gore koji je prije godinu dana izveo i put na Prisojnik...Put je hrabar ali cijelo vrijeme krajnje zanimljiv... Miješaju se stjene, dimnjaci, police i žljebovi, na svakom koraku nešto novo, neočekivano... U nedjelju 26. kolovoza nova staza je svečano otvorena i predana prometu. Oko 100 turista prošlo cijeli put, među njima skoro pola dama..."
U planine dakle ne idemo od jučer sa svom mogućom plezalačkom opremom. Spomenuti put bez kacige i SVK prošlo je nekoliko puta više ljudi nego sa njima. Kad sam ga ja prošao prije pet godina dobio sam ništa ljubaznih pogleda. Sada na izloženim mjestima koristim kacigu, jer kamen ne bira na čiju glavu će pasti - iskusnu ili neiskusnu. SVK pa ne koristim. Radije izbjegnem put kojem nisam dorastao. To je moje mišljenje, kako se drugi opremljeni penju po brežuljcima nije moja stvar i ne mislim nikome soliti pameti i time uništavati planinsko doživljaj, jer vjerojatno nitko ne ide u brežuljke slušati pridige.
Najvažnija planinska oprema je dobra volja te strpljenje i prijateljski odnos prema drugim planinarima.
| (+16) | | |
|
|
|
|
| jax15. 11. 2015 14:26:20 |
Pa bilo je tada manje nesreća. Ne zbog opreme, nego zato što su nas roditelji pripremili na planinarenje! Tada su se u školama počeli i pionir planinac i planinarska škola.
Što danas? U BTC i nabaviti najsnobovskiju opremu i hajd.....
Ali ne shvaćajte me krivo. Potrebna je dobra oprema koja ti nije smetnja i u kojoj se dobro osjećaš. Mnogo važnije je planinarsko vaspitanje da čovjek zna hoditi po planinama!
Ova debata nije tako jednostavna. U osnovi treba znati nešto: u ovih nekoliko desetljeća se (dobro, ne u potpunosti, ne svuda i ne samo u ovo vrijeme) društvo promijenilo iz pretežno seoskog (ili barem takvog sa živim vezama sa selom) u pretežno gradsko. Posljedica je i ta da su ljudi već od djetinjstva mnogo manje naviknuti na kretanje u prirodi, imaju mnogo lošiji osjećaj za kretanje po zahtjebnom terenu. I to se vidi i u planinama. Pogledajmo lijep primjer toga kako se danas ocjenjuju staze nastale prije desetljeća. Usudim se tvrditi da je ono snežište na Hanzovoj prije pedeset godina ni bilo vrijedno spomena. Ljudi su znali kretati se po strmom snijegu. Danas je to postao problem. Ljudi su s jedne strane mnogo bolje trenirani i mnogo bolje se penju (pomislite samo što sve mogu sportski penjači), s druge strane imaju mnogo lošiji osjećaj za krvoljožni teren, strmu travu, zahtjevne nezaštićene dijelove. Zato danas tako često čujemo da su na zahtjevnim stazama tehnički zahtjevni dijelovi praviloma "najlakši", više problema ima usred na kakvom lakšem ali nježnom dijelu. Krajnje su simptom toga i ferate - jednostavno današnji čovjek u svom doživljaju planina uglavnom želi povećavati tehničku zahtjevnost a istovremeno biti siguran. Onog prvobitnog kontakta sa nezaštićenim svijetom koji može biti i opasan iako lakši, sve je manje. Sada - možete tvrditi (djelomično se i ja pridružujem), da je pristup od prije pedeset godina bio bolji. Ali to ne mijenja činjenicu da su se vremena promijenila i onih vremena neće biti više. Zato ne znam je li utemeljeno tvrditi da su nas tada bolje pripremili za planine. Jednostavno nam je zahtjevni svijet bio poznatiji. Za tim vremenima nam može biti žao, ali - sada imamo što imamo i u planine još uvijek rado idemo, iako možda malo drugačije.
| (+10) | | |
|
|
|
|
| Am Shagar18. 11. 2015 13:03:49 |
Hja ima tu nešto da su nekad bolje znali hoditi u planine jer su uglavnom tamo išli oni koji su živjeli ispod njih. Tek onda se polako počelo. I koliko znam nije se toliko išlo na izlete itd, a kamoli u planine. Danas ima sve više planinara. Mislim da je glavna stvar da imaš prvo dovoljno izdržljivosti i ne ideš iz ničice u visokogorje. Da znaš što očekivati, pogledaš vremensku prognozu, pogledaš stazu na slikama što u današnjem digitalnom dobu nije problem. Onda je naravno važna i oprema s kojom se ponekad i pretjeruje. Ukratko priprema je najvažnija da onda ne ideš na Raduhu u tenisicama s početkom u 2 popodne u najvećoj vrućini i malo iznad koće pitaš koliko je još do vrha. Ili u tenisicama krajem listopada iznenađen snegom i ledom na putu na Slemenovu špicu na osjenčanoj strani. Istovremeno ugrožavaš i druge pohođnike.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| heinz18. 11. 2015 13:24:44 |
Ugrozavanje života drugih zbog nedovoljne pripremljenosti ili opremljenosti nije tako "mala mala". Naglašavanje teme je posve na mjestu, čak i ako je bila u prošlosti već obrađena.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| iUnknown18. 11. 2015 16:06:41 |
@Am Shagar - Mislim da je glavna stvar da imaš prvo dovoljnu izdržljivost i ne ideš iz ničice u visokogorje.
Većina putova na Kredaricu su obične šetališne staze i tamo gore stvarno svatko može doći s barem malo kondicije. Baš ove godine sam poveo jednog na Triglav koji nije bio još nikad u planinama i prošlo mu je za mali zalogaj. Išli smo praktički na punoj gasu cijeli put, tako da mi je mjerač srčanog ritma većinu puta pokazivao anaerobnu zonu. Istina je da se dosta bavi maratonima.
|
|
|
|
| pikica118. 11. 2015 16:28:55 |
A taj tvoj mjerač srčanog ritma možda i pokazuje koliko si naduvani šetač?
| (+16) | | |
|
|
|
|
| mailman18. 11. 2015 19:17:39 |
Većina putova na Kredaricu su obične šetališne staze? Možda čak i romarske kao što sam negdje čuo? Gledaj no gledaj...
| (+4) | | |
|
|
|
|
| Am Shagar18. 11. 2015 21:21:16 |
@iUnknown
Da, čestitam ako si tak majstor. Uostalom do sada nisam na šetališnim stazama opazio nijednu jeklenicu a nisu ni 5+ sati duge. I naravno ruzak se na šetališnim stazama ne nosi. I gojzeri itd. I imaš ljude koji nisu ljubitelji jeklenica i takve koji se uplaše samo na pogled nanju čak i na potpuno nenevarnom mjestu. Dakle za mene one nisu slučajno šetališne staze. Pretpostavljam da ste išli iz Krme (ta je stvarno "lakša") a sa sobom si imao trkača koji trči maratone. Pokušaj povesti nekog prosječnog, recimo. Moj otac je vukao na Triglav bratskog kolegu za kojeg se ne može reći da je debeo, ali s premalo kondicije. Nekako se dovukao do Kredarice, Triglav pa je samo vidio izbliza.
| (+11) | | |
|
|
|
|
| tinky19. 11. 2015 11:36:46 |
| (+3) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.