Napušteni put: Klemenča jama - Logarski kot
|
| geppo11. 07. 2015 04:59:42 |
Klemenča jama 1208m / Sušica 1200m / Logarski kot 896m
Već godinama imam želju pronaći put od Klemenče do Logarskog kota. Jučer s kolegicom umjesto da se sklonimo kod »zvona želja« desno (put do Razpotja/Hotela Plesnik) krenuli smo lijevo mimo napola srušene drvene uta. Ta sada raspadnuta uta nekad je davala zaklon mnogim alpinistima i posjetiteljima KSA. Gazimo polumetrsku vegetaciju i uskoro smo u tamnoj šumi.
Zeleni mah po kamenju, sručena stabla, miris truleži nam govori da vlage ovdje ne manjka. Tražimo ostatke moguće staze. Uskoro, iznenađeni, nailazimo na blijede markacije. Ponekad su vidljivi ostaci staze, inače ne. Markacije slabo vidljive, blijede i ponekad gusto postavljene ili ih ne primijetiti. Uskoro nas staza dovodi do ruba prepadne stene. Pod nama ima dosta »zraka«. Truleći ostaci klupe nam kažu da su ovdje nekad sjedili i uživali u pogledu na Logarsku dolinu.
Na tlu primjećujem zarđalu jeklenicu i visoko u košatoj bukvi napola raspadnute ostatke nekakvog vretena i oko nje omotanu zarđalu jeklenicu. Značenja ne znamo objasniti…
Prelazimo plitku grapu u šumi gdje teče voda i slabo vidljiva staza se brzo gubi. Markacije ne uspijevamo pronaći. Nastavljamo sami, silazak nam sprječava prepadna stena koja nas odvaja od Logarske doline. Pretpostavljam da prelazimo vrh Sušice 1200m. Odjednom se pred nama pojavljuje ogromna grapa koja se ulijeva u logarsku dolinu. Prolaz dalje nije moguć i ostaje nam samo silazak u grapu. Naporan je i vruć (oko 13h). Treba sva opreznost da ne završimo daleko dolje ili da nas ne zdrobi neka ogromna stijena koja samo čeka dodir…
Nailazimo na opskrbljenu solnicu i daje nam nadu da ćemo naći nastavak staze. Ali priroda briše sve tragove u grapi odmah. Kad se želimo povući u šumu na drugoj strani slučajno nailazimo na lijepo vidljivu markaciju i vidljive tragove staze. Povremeno gubimo tragove staze, ne brinemo se previše. Znamo da smo blizu gostionice Logarski kot. Markacije nas dovedu točno do gostionice.
Dok se hladimo u sjenici gostionice u razgovoru s tipom koji nas poslužuje saznajemo da skoro nitko više ne koristi ovaj pristup iz Logarskog kota do Klemenče jame. Posljednjeg što se momak sjeća, medvjed ga je iznenadio na putu. Tako je prestrašen dotrčao natrag do gostionice…
Težka, ali sledljiva unatoč blijedim markacijama, zanimljiva i lijepa staza. Ključno mjesto je široka grapa. Šteta staze što je tako napuštena…
lp
| (+10) |  | |
|
|
|
|
| aljazek16. 08. 2016 15:16:28 |
Da, lijepo je bilo. Posebno taj dio na fotki 4 bio mi je vrlo zanimljiv.
 1 2
| (+3) | | |
|
|
|
|
| pika1. 10. 2017 08:47:27 |
Lijepa kružna tura, šteta što se suncu nije uspjelo više probiti kroz maglice.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| ziki3. 11. 2017 18:29:52 |
Da Geppo Moram ti reći,da smo tu stazu s Klemenče Jame markirali ja i moji prijatelji Korošc i Fux i pali smo u nemilost kod naših "šefova" iz PD Solčave ali smo preživjeli. Steza je tu bila od pamtivijeka. Još prije podora u Rjavcima. Nažalost ne znam godinu tog podora. Jože Robanov mi je pričao,da mu je pričala njegova stara majka,(koja je bila Klemenča),Da su kmetovi iz Logarske i Matkovog kota morali odgnati stoku prema Železnoj Kapli,da je preživjela,jer se tu nije mogla pasati dok kiša nije oprala prašinu s bilja.To je navodno trajalo tri tjedna i više.To se navodno dogodilo prije 1900.,koliko,pa nitko više ne zna. I mi smo te markacije nacrtali 1994.,kad smo žena i ja bili upravitelji na Klemenči Jami.To je bio život.
| (+7) | | |
|
|
|
|
| geppo3. 11. 2017 22:59:53 |
Kad sam drugi put prešao te prečnice u šumi čudio sam se da je neko planinarsko društvo tu markiralo? Najteža mjesta je ostavilo nezaštićena. Zatim napuštenu markiranu stazu tako. Tri prečenja u šumi su najteža. Jedna prečnica je inače osigurana s cck. 6mm prusikom. A je tako istrošena od vremenskih utjecaja, da sumnjam da bi te zadržala kod eventualnog zdrsa.
Kolegica koja je bila sa mnom rekla je: "smrtonosno opasna markirana staza"!
Svaki zdrs na toj strmini je nepovratan. Imaš samo nekoliko jako strmih metara, zatim prepadna stijen i završiš daleko dolje.
Da, ali te tri kritične prečnice mogu zaobići gornjim dijelom. Onda je ova stazica sasvim OK. Teren samo moraš prvo upoznati da znaš gdje. U grapi tako ionako ne možeš mnogo jer se uvjeti mijenjaju usput. Samo moraš opaziti početak staze na drugoj strani grape.
Zanimljiva staza, kojom ću vjerojatno još više puta ići u Logarski kot. Posebice sada kad znam gdje se prečnice mogu zaobići...
lp
| (+4) | | |
|
|
|
|
| zokipoki8. 07. 2020 09:00:08 |
U nedjelju smo si s prijateljicom prigodili lijepu turu i za vrhunac dodali još silazak s Klemenče po napuštenoj stazi do Logarskog kota. Staza koja te uz izblijedjele i dobro sakrivene markacije dovede do kota, meni je puna adrenalina i ljepota koje nudi taj zaboravljeni prostor. Sama pomisao na tu stazu u meni budi duhove i drugačija osjećanja. Dio staze ide po rubu strašnog ponora i zato tu nema besmislenih akrobacija. Tri prečke još uvijek jednako opasne kao lani. Prošao sam preko i odlučio da sljedeći put radije taj dio zaobiđem više i izbjegnem jeziv osjećaj tog prelaska. Ide, ali zdrs tu znači smrt! Staza je napuštena iz razloga!
Dodajem i zapis o prodoru koji je spomenuo ziki. Pronašao sam ga u knjizi Solčava koju je napisao Valent Vider. Lp
| (+2) | | |
|
|
|
|
| panda8. 07. 2020 09:41:14 |
šteta što nemaš sliku prepada.
|
|
|
|
| zokipoki8. 07. 2020 13:00:31 |
Slažem se panda, ali jednostavno nije bilo namijenjeno. Ni nisam mislio da ću išta objaviti, danas me pa uhvatilo. Možda sljedeći put.
| (+2) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.