| jerque18. 11. 2023 22:17:56 |
Ako još ja dodam današnje stanje (sub., 18.11) i na kraju neke fotke za "rajcanje". Budući da nema označenih tematskih staza, trebalo je pripremiti prilično kompliciran logistički plan, bez pomoći appa koji radi nad OpenTopoMap zemljevidima, više puta bi se jako izgubio.
Prvo kratki opis puta. Budući da sam prvi put tamo, naravno trebalo uključiti oba najveća jezera (Petelinjsko i Palško), koje se spojilo još s Kleniškim tj. što je od njega ostalo. Početak u Slovenskoj vasi. Tu se već vidi da će uskoro (vjerojatno do kraja mjeseca) otvoriti Ekomuzej, vjerojatno će služiti i kao info točka i lokal (po stolovima sudeći), nadajmo se barem da neće početi naplaćivati i parkirišta (jedno odmah za tablu mjesta ako dolazimo iz smjera Petelinja/Pivke, drugo uz muzej, neki se odatle odvezu još po šumskoj cesti do nekog raskrižja u više smjerova, odakle vožnja običnim smrtnicima nije dopuštena). Ja na početku nisam išao označenom planinskom stazom (na Sv. Trojicu), nego kroz središte sela, kod neke table o poligonu Poček (ma daj, ovdje ikad puca?) desno, staza se kasnije priključi službenoj planinskoj koja vodi malo južno od Petelinjskog jezera. Ovdje je prvi službeni odcep za jezero, tj. makadamska cesta koja već za ~100m upadne u jezero. Ako nastavimo označenom stazom, na našoj lijevoj nekako osjećamo jezero, na nekim mjestima se odcepe djelomično uhojene stazice koje dovedu do južne obale jezera, tu se nađu i klupe i ljuljačke. Kad označena staza uđe na pašu (dođemo preko prolaza s "vrtljivim" vratima koja nisu stvarno vrtljiva  ), možemo po makadamu nastaviti ravno i uskoro se cesta "utopi" u SJV kutu jezera (kad nema jezera, spoji se s cestom iz baš prvog spomenutog raskrižja). Ali svi ti pogledi izbliza su, ispričavam se za izraz, obično sranje. Zbog šume oko jezera koja obilno zaklanja poglede. Ali hej, istočno nad jezerom uzdiže se brežuljak Mali Okroglek, s upravo golim zapadnim obronkom. I baš na njega vodi označena staza na Sv. Trojicu kroz taj prolaz na pašu. Dakle upustimo se u ne pre strm uspon, sada jesenju kad trava ne raste više, možemo malo skrenuti lijevo (prema sjeveru) i nagledati se Petelinjskog jezera u punoj veličini.
S Sv. Trojice bi se po osjećaju trebalo lijepo vidjeti barem Palško jezero, ali dani su kratki i teško si priuštiti "izgubljene" oko 3h. Zato sam s Malog Okrogljeka sišao prema jugu pa desno na široku šumsku cestu prema Trnju. Jedan od odcepa lijevo bi trebao dovesti do jednog pa zatim drugog sjevernog "rога" Palškog jezera (kad je stvarno puno), ali preskačem i nastavljam skoro do Trnja, kad već vidim neki drugi crkvu Sv. Trojice, namjenski onaj nad Trnjem, OTM mi pokaže sasvim pristojnu prečicu do ceste koja sjeverno od Krištance vodi iz Klenika do zapadne obale Palškog jezera. Malo dalje od znaka koji "neposvećenima" zabranjuje vožnju, raskrižje gdje se desno odvaja cesta prema Palčju. Malo iz inata nastavljam ravno dok jezero ne zalije novo raskrižje gdje se lijevo odvaja kolovoz u zapadniji sjeverni "roglj". Ništa, natrag do prethodnog raskrižja i na jug prema Palčju. Ups, i ta cesta se uskoro "utone" u jezero. Ufff, što sad? OTM mi preporučuje natrag skoro do Klenika pa po južnijoj paralelnijoj cesti do Palčja. Odlučujem da prvo probam sreću, lijepo se zaletim u šumu po silno slabo uhojenim "bezpotjima" kroz šavje i trnje (očito sam morao prvo u onaj s malo ), usput zaobići električnog pastira, kad se iznenada opet nađem na cesti uskoro zatim kad ponovno izađe iz jezera. Malo kompliciranije nego što zvuči, ali glavno da smo opet na pravom putu uz zapadnu obalu. Uskoro opet novo raskrižje više staza. Desno ranije spomenuti potencijalni "obvoz" do Klenika, ravno prema Palčju čak dvije staze, lijeva (istočnija) nesumnjivo bi nudila ljepše poglede na jezero od desne, samo što je privatna i ograđena el. pastirima. Ali prije toga skrenemo lijevo i idemo dok kolovoz ne završi u jezeru. Ovdje umjesto šuma zalilo paše pa zato najbolji pogledi direktno s obale.
Vratimo se na raskrižje i lijevo prema Palčju. Prije nego stignemo pravdo u selo, opet lijevo prema sv. Marjeti. Nažalost na početku sve između ceste i jezera ograđeno el. pastirima. Postoji naravno opasnost da kod ekstremnog vodostaja zalije najniži dio staze i teško zamisliti moguće obilaznice. Srećom potvrde se riječi domaćice da je staza normalno prolazna, ali po blatu i tako se vidi da je nedavno bilo poplavljeno. Čak i ako nekoga ruševine crkve ne zanimaju, lijevo (sjeverno) od staze travnate padine (mislim Hrbac) i kasne jeseni možemo gaziti po travi, iskoristimo i s njih pogledamo Palško jezero u punoj veličini, kako se čini nije imalo sjevernih "roglja". Kod sv. Marjete tabla nagovještava još oko 5 min do izvora. Opet slijedi malo strmiji uspon, zadnji dio među okomitim stijenama vjerojatno jedini dio gdje stvarno trebamo pravu planinarsku obuću, zatim doista stignemo izvor, uz njega još jedna razgledna točka na jezero, nažalost zbog drveća ne tako dobra kao one pod sv. Marjetom. Odavde dalje već tako slabo uhojena staza nestane, procjenjujem nema smisla "na slijepo" gurati još više po šumovitoj padini, pa se vratim, pogledam središte sela Palčja, zatim jer nisam ljubitelj hodanja po asfaltu a kamoli prometnim cestama, vratim se na raskrižje sjeverno od Palčja pa na kolovoz prema zapadu koji južno od Krštance vodi do Klenika. Mogao bih uzeti prečicu do Trnja, ali u Kleniku bi trebalo biti još jedno jezero. Na početku sela cesta dobije asfalt, malo dalje s nekog "parkirališta" desno gdje netko gomila sav mogući ropot, otvara se pogled dolje na jezersku "kotanju" koja otkriva da jezera nema (više), neke "bare" nagovještavaju da je možda nedavno još bilo. Još malo dalje, tik pred kućom koju čuva neki naglašeno njemački pas, desno se odvaja kolovoz koji nas dovodi do jezera kad ga ima.
Klenik se zapravo već lijepi uz Trnje, na početku sela prvo desno do prilično velike seoske crkve sv. Trojice, odatle neka staza silazi ravno u središte sela i s te staze opazim možda još "18. jezero" (jer ih je službeno 17), mimo raskrižja s kamenim križem do seoskog košarkaškog igrališta. Tu se ispostavi da sam vidio poplavljene Trnske izvire (pritok Pivke). Navodno se hrane izravno iz Palškog jezera pa domaćini mogu točno znati njegov vodostaj bez da idu tamo. Iako jezero nije bilo potpuno puno, bilo ga je dovoljno da taj potok zalije i prečicu od košarkaškog igrališta do staze prema Slovenskoj vasi. Srećom neka domaćica s druge strane primijetila problem i uputila natrag, na raskrižju s kamenim križem desno, zatim mi potvrdila smjer u Sl. vas. Na kraju sela asfalt postaje makadam, staza se još malo uzdigne, preko pašnjaka lijevo otvara se sličan pogled na Pivsku dolinu kao s razgledne platforme, zatim stignem prvo parkiralište "u šumi" i uskoro "završim" turu kod Ekomuzeja. Ukupno oko 6h hoda i ako vjerujem brojaču koraka pametne ure, čak 26 km?!? U boljim uvjetima (čini se da manjim jezerima već puše) možda još napad na južnija....
Za one kojima zanima stanje, na dnu ove stranice nalaze se linkovi do real time kamera Petelinjskog i Palškog jezera (noću pokazuje snimak tik prije mraka) i nekoliko dana stari satelitski snimci (koji inače kažu da Kleniško jezero još uvijek postoji u punom opsegu)
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26
| (+4) |  | |
|
|