Jučer (četvrtak, 20. veljače). Iz planine Blato na Krstenicu, dalje preko planine Jezerce do pod Škednjovca i na vrh Hribaric. Preko Kote 2362m (?) i preval Hribarice u Velsku dolinu i na Velo polje, zatim do Planine pod Mišelj vrhom i natrag preko Jezerskog prevala na Krstenicu i u dolinu.
Cesta na Blato je prohodna, parkomat je isključen, rampa nema. Centimetar snijega na lovačkoj stazi prema Krstenici prekrivao tu i tamo neku ledenu površinu, ali nije bilo strašno. Od Krstenice dalje malo se produbilo u gornjem dijelu planine Jezerce. Još bolje su bili uvjeti u strminama dolinice pod Škednjovcem, koju smo odabrali za uspon među četiri različite opcije Doline za Debelim vrhom. S malo osjećaja dalo se izbjeći nanose napuhanog snijega, pa smo se po tvrdoj podlozi prilično ugodno uspinjali. Oko pola sata pod vrhom Hribaric se (najavljeno!) zamračilo. Možda je tako bilo još bolje, jer nije bilo vruće.
Pogledi s vrha Hribaric bili su unatoč oblačnom vremenu prekrasni. Slično i s Kote 2362m (?) preko koje smo nastavili prema prevalu Hribarice. Ponekad smo se zaustavljali i kao prvoklasci zurili okolo, da upijemo što više ljepote i usamljenosti ove divljine.
Po Velskoj dolini nas je prvo pratio nanos napuhanog snijega, niže dolje i znatna područja suhog nepovezanog snijega, mjestimično na ledenoj podlozi. U cijeloj dolini bila je samo trag jednog skijaša (nav gore, dol ne). Ravnica na Velom polju, gdje se opet razvedrilo, bila je obasjana suncem, netaknuta i prvobitna. Također nije bilo nikakvih tragova u smjeru prema Planini pod Mišelj vrhom. Hodati se dalo lijepo, tri ili četiri centimetra svježeg snijega na stvarno tvrdoj i neprobojnoj podlozi naravno nisu bile prepreka.
Znatno drugačije bilo je kad smo išli dalje prema Jezerskom prealu. Neoznačenu stazu smo nekako pronašli uz pomoć navigacije, ali se nepredvidivo produbilo, čak i onome koji je išao otraga. Već malo zabrinuti zbog dana koji se završavao, s tvrdoglavošću smo došli oko 100m pod prelaz. Tamo su se, u najstrmijem dijelu, uvjeti dobrodošlo jako poboljšali. U prikladno mekanom snijegu dalo se utabati korake, duboke do kraja prstiju, na prelaz smo došli u trenu. Preko dana opaljena istočna pobočja već su smrzla, ali s derezama smo bez problema sišli do planine Jezerce i u mraku do Krstenice. Silaženje lovačkom stazom bilo je tada samo nužna formalnost.