| Parkeljc11. 09. 2012 09:35:33 |
U subotu dopodne umjesto po opisanom putu, koji uglavnom ide cestom, krenuo sam s parkirališta kroz Pokljušku sotesku i kroz prozore mimo Pokljuške planine prema Kleku. Ako obratimo pažnju na oznake uz put, puta je vrlo lako slijediti, ali naglašavam, ako smo pažljivi. Na putu su aktivni šumari, koji su zbog pristupa buldožerom proširili put, pri tome su na jednom odvajanju srušili stablo s markacijom i zbog traženja prave staze, ona se nam može produljiti.
Zaista treba biti pozoran, jer nas na pravu put vode natpisi na stablima, klasične markacije, kao i strijele na stijenama, koje su ponekad skrivene zaraslostu.
Pohvalio bih prijateljskog pastira u Repečnikovom rovtu, koji je sa mnom hodao 20 min i pokazao mi prečice.
Put cijelo vrijeme ide kroz šumu, nagib raste tek u zadnjem dijelu.
Na planini susrećem vrlo prijazne "skrbnike", gospodin mi sam pokaže ostatke nekih objekata i podučuje me o povijesti planine i aktivnostima na njoj. Jedan od objekata na planini u gornjem dijelu je preuređen u muzej, koji je još u izradi, u gornjem katu su table koje nas podučuju o povijesti, fauni i flori.
Na gornjoj planini su četiri objekta, od toga je gornji za boravak, jedan u fazi uređenja muzeja, jedan gospodarski, u zadnji se od vrućine skriva stoka.
U donjoj dolini, koja leži odmah iza ruba gornje, gledano u smjeru Klečice odnosno Debele peći stoje tri lijepo uređena objekta.
Sam vrh Kleka je zarastao, nema razgleda, osim na jednom mjestu prema Golici s okolici, s planine pa je lijep razgled prema Debeloj peći, Klečici i Kremenovcu.
Preko donje planine možemo nastaviti put prema Blejskoj koći (Lipanca) odnosno Debeloj peći (označeno).
Za navedeni put potrošio sam četiri sata.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
| (+5) |  | |
|
|