| j.21. 05. 2022 23:57:31 |
Da ne otvaram novu temu, objavio sam kar ovdje.
Jučer (petak, 20. maja) lovskim prolazom preko Čmaževke, na Čmaževski turn i dalje na Kalški turn, zatim mimo lovačke koče do Žagane peči.
Prvo sam malo istražio po grapi Čmaževki, zatim desno, preko susjedne grape i pod žičnicom do označene staze prema Kokrskom sedlu. Na visini oko 1170 m staza se jako približi grapi lijevo od nje. Spust u dno grape bio je malo dosadan, izlaz na drugu stranu nije, jer sam u travi uz dva klina ugledao i hrđavu pletenicu i rado je upotrijebio.
Na drugoj strani počela je stazica koja je uskoro nestala. Ništa strašno, držati lijevo i gore. Polako sam se približio visokoj skalnoj barijeri, do koje sam došao preko šumovitog stožca. Nastavio sam između dvije izražajne stene pod zidom. Trag (možda je nekad bila i stazica, ali nisam sasvim siguran) vodio je gotovo horizontalno lijevo pod zidom do grape sa prilično svježim kamenjem. Malo dalje već se vidjela sjeverni zid Čmaževskog turna. Nastavio preko grape, pa dalje preko prijelaza preko ruševja do grape pod turnom.
Grapa me vodila uz zid desno strmo gore. Moralo se popeti, težina negdje između I. i II. stupnja. Otprilike šezdeset metara te zidice od čvrste sive stijene. Kompaktna, ugodna stijena gore su zamijenili tanki slojevi klizavog šljunka na stjenovitoj podlozi. I tome nije bilo kraja. Poseban užitak, zemljani, vlažni i rušeći se kaminček čekao me malo više. Ne bi bio ništa posebno da se iz njega nije otkotrljala velika, zemljom umazana stijena.
S veseljem sam prešao desno na strmu travu pod zaraslim rubom, preko kojeg sam naslutio prolaz. Lijevo, na kraju grape kojom sam došao, iza ogromne ploče ugledao sam nekakav kut, crvenkast. Za svaki slučaj prvo sam probao tamo i s velikim veseljem napred od ploče ugledao prijateljski razbijeni zid koji je vodio ravno gore. Samo nekoliko metara lijepog penjanja i bio sam na sedlu uz Čmaževski turn. I na raskrižju tri staziće. Jedna vodila lijevo gore prema vrhu turna, druga desno prema Kalškoj gori, treća na jug prema Kalškom turnu.
Naravno odlučio sam se za prvu. Samo nekoliko desetaka metara i stajao sam na vrhu. Zadnje metre stazička je nestala, na sam vrh gdje raste razbarušeni, ruševnati čupak, probiti se kroz granje. Nisam bio sasvim siguran jesam li na pravom vrhu. Istočno od njega protezalo se oko 100 metara prilično izloženog i teško pristupačnog grebena. Završavao je zaraslim vrhom nad Žaganom peći, koji bi mogao biti pravi Čmaževski turn, ali činio mi se nekoliko metara niži.
Stazica prema Kalškom turnu bila je lijepo praćiva. Prvo sam malo gledao lijevo ako bi se negdje moglo skrenuti prema istočnom vrhu Čmaževskog, ali ništa pametno se nije pokazalo. Drugi put.
Na zaraslom sedlu kod Kalškog turna činilo mi se da staza vodi previše dolje prema lovačkoj stazi iz Kalca, pa sam je uzeo ravno preko ruševja. Nakon pola sata tučenja sam, pametniji (i slabiji...  ) odustao i skrenuo desno dolje, na manje zaraslo južno pobočje turna. Od tamo do vrha samo nekoliko desetaka metara penjanja s jedne trave-ruševne police na drugu, na kraju još nekoliko metara preko zaraslog kaminčeka na vrh.
Sišao sam istim kaminčkom i policama, malo niže ubrzo naišao na stazicu, sto metara dalje i na lovačku stazu iz Kalca. Kod lovačke koče malo odmorio, zategnuo vezice na cipelama i sišao prema autu kod Žagane peči. Na oko 1000 m n.v. na drvetu ugledao neobičnu pločicu sa oznakom, zadnjih 100 metara staze gotovo u potpunosti zaraslo bijelim cvjetićima.
Tura je zahtjevna, uglavnom bez staze s malo penjanja. Pogodna samo za dobro iskusne i odgovarajuće opremljene. Malo više detalja na Modrini neba.. Sretno!
p.s. Pastirica, hvala na svim pomoćima i savjetima!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
| (+2) |  | |
|
|