Popis foruma / Slovenija / Karavanke / Potoški Stol, Vajnež i Stol

Potoški Stol, Vajnež i Stol

Ispis

vukovivek5. 12. 2016 12:53:26

Jučerašnja tura tri 2000 na putu nič posebno bez snijega nasmeh

Potoški Stol, Vajnež i Stol Dobro jutro Triglav

Potoški Stol, Vajnež i Stol Iako nema snijega, ipak je hladno

Potoški Stol, Vajnež i Stol Valvazorjev dom

Potoški Stol, Vajnež i Stol Potoški Stol, pogled na V. Stol

Potoški Stol, Vajnež i Stol Čreda kamzika

Potoški Stol, Vajnež i Stol Igra magle i sunca

Potoški Stol, Vajnež i Stol postrojili su se u vrstu kao neka četa

Potoški Stol, Vajnež i Stol rub planote obojen u bijelo

Potoški Stol, Vajnež i Stol prema Škrlatici i susjedima

Potoški Stol, Vajnež i Stol Let koji ga svatko želi

Potoški Stol, Vajnež i Stol Celovška koča

Potoški Stol, Vajnež i Stol Jedrilice su došle na svoj dan

Potoški Stol, Vajnež i Stol prohođeni vrhovi

(+5)

ločanka5. 12. 2016 17:32:09

Vrlo lijepa raznolikost slika, svaka priča nešto drugo

Powerbot5. 12. 2016 17:43:49

@ločanka hvala. nasmeh

(+1)

j.16. 02. 2020 20:19:47

Jučer (subota, 15. veljače) iz doline Rute (Bärental) na Vajnež i dalje preko Potoškog Stola na oba Stola. Silazak preko Široke riže.

Cesta od "Stouhütte" (Pri Jožefu?) do parkirališta u Koti/Im Winkel (1152 m) bila je na dosta mjesta jako poledica, pa je bilo automobila malo. Led na cesti bio je sve deblji i nekako na visini Široke riže sam s veseljem skrenuo na porašćeno melište u smjeru krnice pod Vajnežem. Ali veselje nije dugo trajalo, skoro dvije sata sam se mučio s poluzasneženim ruševjem, jer mi se stalno duboko udiralo. Drugi put, ako bude tako malo snijega, ići ću preko bezpotnog strmog šuma više desno.

Snijeg bez prediranja počeo se tamo gdje ruševje prestaje - oko 1500m. Malo više moguća varijanta izlaza desno, blizu vrha Vajneža. Ali taj dio bio je već dosta vremena osigurana i letjeli su kamenji po njemu, pa sam radije odabrao žleb koji vodi ravno gore. Od kraja ruševja do Vajneževog sedla bile su razmere stvarno najbolje. Kvalitetan i netaknut snijeg, u koji su sigurno hvatali prvih šest ili osam špica dereza omogućio je brzi napredak. Samo pred izlazom bilo je nekih 10 metara malo ledenijih, ali ništa zato.

S sedla do Vajneža i natrag samo kratki skok, malo više vukla mi se napola zasnežena grebenska staza preko Potoškog stola i dalje prema krnici pod oba Stola. Od tamo dalje desetine planinara zadnjih dana stvorile su široku i udobnu utabenu gazu koja vodi na oba vrha. Unatoč tome što sam u području Stola izdaleka prebrojao barem dvadeset posjetitelja, čak jednog turnosmučara sam vidio, bio sam na vrhu i kasnije kod Prešernove koče potpuno sam.

Po svojim tragovima vratio sam se do najnižeg sedla između Stola i Potoškog Stola, gdje je s dva možića označen prijelaz u Široku rižu. Po njoj se naravno nisam klizao po stražnjoj strani, kao što sam pronašao na webu u jednom opisu, nego je zbog promjenjivih uvjeta išlo sasvim lijepo polako i oprezno. Najzoprno bilo je u donjem dijelu, gdje iz snijega vire brojne stijene i snijeg između njih mijenja se iz ledeno tvrdog u koru koja se nepredvidivo udirala.

Na kraju: možda netko zna slovensko ime krnice pod Vajnežem? U austrijskim zapisima na netu piše Weinaschkar. Bi li po našem to bila Vajneževa krnica ili imamo neki drugi naziv? Pa i za ime zasneženog melišta, po kojem sam se popeo na Vajneževo sedlo i kojem neki kažu Dolga riža, nisam potpuno siguran da se stvarno tako zove. Svaku informaciju ili nagovještaj ću cijeniti.

Svijet nad krnicom ispod Vajneža: Potoški Stol, Vajneževo sedlo, varijanta izlaska prema vrhu Vajneža i Vajnež.

Nije samo Todi na Jalovcu vidio Marsovce.

Ruševine su samo nekoliko stotina metara, poteškoća pak za skoro dva sata.

Malo ispod Vajneževog sedla - pogled prema dolje.

Na sedlu, pogled nazad: grapica je lijepo zasnežena, stijene koje vire iz snijega mogu se zaobići bez poteškoća.

S vrha Vajneža lijepo se vidi Janežev žleb.

Ovčji vrh: s malo truda bi bila zapadna strmina još prikladna za skijaški spust.

Na grebenu je sunce pravo proljetno sijalo, vjetra gotovo nije bilo.

Od Vajneža do Stola: cijeli niz serpentina po zasneženoj stazi, oko trava.

Vrh Stola i (najavljeni) lećasti oblaci.

Dva kamena znamenja označavaju prijelaz u Široku rižu.

Široka riža: sprva tvrda i zbijena snijeg niže dolje prelazi u probijajuću kraste.

(+3)

palček plezalček16. 02. 2020 20:26:19

Weinaschkar = Dolga Riža

j.17. 02. 2020 15:05:51

Hvala, Palček.

Tako sam mislio i ja, jer je objavljeno na skoro svim slovenskim internet stranicama, osim jedne jedine fotografije na razmere.e-gora.si. Zbog te slike iz znatiželje sam pogledao i "papirnati" zemljovid Stol 1:25000 (PZS, svibanj 2016), gdje je Dolga riža iscrtana tamo gdje je stavlja fotografija. Dakle na SZ strani Vajneža, skoro točno iznad parkirališta u Koti, lijevo od Kvadenjske krnice i ne pod Vajneževim sedlom, kao što navode naši web izvori.

Na mojoj slici br. 17 dakle iznad početka staze. Uskladao bi se i opis (riža: brazda, drča, pas, proga, vrsta, vidi rječnik FRAN). "Kar" (iz Weinaschkar) prema web izvorima bi bilo nešto okruglog, zatvorenog u planinama (možda krnica).

Sad ne znam tko ima pravo: internet ili papir zmeden

palček plezalček17. 02. 2020 16:55:50

Po moje Slo. planinsko društvo onstran granice kar poznaje slo. imena. Sama sam to ime vidjela kod njih.

j.18. 02. 2020 08:46:57

Da, vidio sam i njihovu web stranicu. Ali dvom postoji. Posebno jer sam na webu našao sliku s Ovčjeg vrha, gdje se riža iznad parkirališta u Koti izvrsno vidi i potpuno odgovara opisu "dolga riža". Ništa, morat ću ići pogledat... nasmeh

Još jednom najljepša hvala.

sAleska1. 04. 2021 11:27:36

Jučer, 31.3., na Vajnež i Potoški stol i dalje po grebenu skoro do žirovničke staze. Malo prije doline između dva Stola skrenula dol po suhom kamenu dok je bilo. Do večeri nikoga nisam vidjela. Na Stol procesije. Blagoslovljeni mir, bijelina snijega i plavetnilo neba. Prvo sam prošla mimo Valvasora (ujutro sam trebala ostaviti auto dva zavoja pod koćom) i prema Potoškoj planini. Cesta od Valvasora dalje još dosta zasnežena. Nekoliko prije planine skrećem desno gore po poprečnoj stazi koja vodi do betonske bajte. Staza teško prati jer je u šumi još dosta snijega, tragova nema - no, životinjski ima. Kad se s poprečne staze vidio rub krenula sam ravno gore prema Vajnežu. Onda po grebenu prema Stolu. Staza je suha, ali treba prijeći nekoliko snježnih polja. U grapama ogromni pljezovi. Snijeg idealan za hodanje, minimalno se zarivalo, ravno prav. Ukratko dan koji je napunio dušu za sljedeće dane kad ćemo biti odrezani od planina.