| marko555. 08. 2010 19:11:32 |
Niti ne znam katere godine smo se odlučili za naš prvi veći izlet u hribe. Mislim da je bilo nekoliko godina prije 1972, kad smo otišli na Triglav, jer tada smo već imali fotoaparat. U tim vremenima smo išli u hribe potpuno nepripređeni. Nismo imali kondicije, zemljevida ni fotoaparata i vremenska prognoza nije bila dobra.
Vrlo rano ujutro krenuli smo četvorica iz Tolmina. Nakon sat ili dva počelo je kišiti i povukli smo se u senik uz put. Kad je kiša stala, nastavili smo gore. Put vodi istočnim padinama Vodila i Mrzlog vrha s pogledima u korite Tolminke i prema selu Čadrg. Kad smo došli na greben, otvorio se nam pogled prema zapadu, ispod nas dolina Soče i dalje potpuno tamno nebo nad Italijom. Hodali smo grebenom i kad smo vidjeli kako se nam oluja brzo približava, trčali smo koliko smo mogli i stigli na planinu Sleme tik prije pljuske. Kišilo je kao da se cijelo nebo ispraznilo. Pljusak je trajao dosta vremena i onda se naglo prestao, jer se oluja povukla dalje prema istoku preko Jugoslavije. Opet smo krenuli i stigli na Krn kasno popodne.
Bilo je puno ljudi tog dana na Krnu. Jutarnja oluja je potpuno očistila atmosferu i dala nam razglede života. S Krna su najljepši razgledi prema zapadu, vidjeli smo sve od Jadrana do Apeninskih brežuljaka, preko doline Po do Alpa na zapadu Italije pa Švicarske, Austrije i Slovenske Alpe. Neki planinar je imenovao vrhove i spomenuo i Mont Blanc. Ako je moguće vidjeti Mont Blanc s Krna, onda smo ga stvarno vidjeli. Čak i upraviteljica skloništa bila je u šoku, jer ni ona nije za cijeli život vidjela ništa slično. Ne sjećam se da je itko slikao, jer tada ljudi nisu imali ili nosili fotoaparate u hribe. Onda je pala noć i pred nama su se upalile svjetla. Čudio sam se koliko su velike bile Benetke više od sto kilometara daleko. Atmosfera na Krnu bila je jedinstvena, jer smo svi znali da smo doživjeli nešto nevjerojatno.
Moje glavno sjećanje s izleta na Triglav nije ni o usponu nego kako smo bili potreseni nesrećom na vrhu tjedan dana kasnije. Moj drugi uspon na Triglav bio je 36 godina kasnije. Sjećanje sestara na izlet na Krn je samo trčanje pred olujom. Ja sam sada posljednji sa sjećanjima na nevjerojatne razglede s Krna gdje ću se ovaj mjesec prvi put vratiti. Tko god je tog dana bio bilo gdje u brdima srednje Europe, doživio je nezaboravne razglede. Zanima me, ima li tko tko se sjeća tog dana prije četrdeset godina.
| (+1) |  | |
|
|