| ločanka17. 08. 2026 06:55:46 |
Prisojnik je moćna gora i kad sam malo prije hodala po njegovim južnim padinama, ponovno me je mamio, jer svijet tu nad Mlinaricom je izvanredno lijep, kamo god zapravo pogledaš.
Odlučile smo se za Grebenastu stazu, za povratak smo izabrale Slovensku stazu, dakle najklasičniju varijantu, prema opisima na ovim stranicama. Pri usponu nas je najviše iznenadila veličina prozora, jer ne možeš vjerovati pred kakvim ogromnim otvorom se nađeš, iako sam davno prije kroz njega već hodala i mimo već, pa je od toga već dvadesetšest godina. Dalje je staza bila po očekivanju i opisima, u zadnjem dijelu bilo mi je baš zanimljivo gledati na zapadnu stranu, gdje se pokaže Goličica, pa nad njom Hudičev stup, opaziš i Hanzovu stazu i Škofovu kapu odnosno Turn također nazvanu.
Spustile smo se južnom stazom, koja zahtijeva puno pažnje i opreza, jer šljunka na stazi ne nedostaje. I baš takva mi je ostala u sjećanju. Tu se ništa nije promijenilo.
Moćna je doista ta gora Prisojnik, moraš preko nje kružnom stazom, jer samo tako možeš upoznati njenu veličinu, koja zaslužuje sve poštovanje. A nisu bile samo stijene na stazi, također puno livada, cvijeća,
ptica, opazile smo i bjeloglavog supa, koji nam je još uljepšao taj divan dan.
Nešto nam je na kraju sinulo u glavu i to, da smo na cijeloj stazi srećavale samo mlade ljude, rekla bih baš vrlo mlade, i to nam je dalo malo za razmišljanje. Staza nas je zapravo prilično iscrpila, jer kretanje u ovoj vrućini odnosi snage, nedostatak pića također.
Mislim pak, da s Prisojnikom još nismo rekli posljednju riječ  .
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55
| (+10) |  | |
|
|