Prelazak otoka Raba od Mišnjaka do Lopara
Vikend varijantu smo iskoristili za proljetno prelazak otoka Raba od trajektne luke Mišnjak, gdje
počinje prva oznaka za smjer Barbat, Banjol, Sv.Damjan, Srednjak i Kamenjak do Lopara.
Odabrali smo stvarno vrući vikend za travanj, tako da je to bila prilično naporna tura, jer smo jako nedostajali vjetar koji bi nas barem malo hladio.
Krenuli smo iz luke Mišnjak, nastavili po markacijama do prve uvale Mag, te po kamenitoj stazi koja je vrlo malo ištapana krenuli malo gore malo dolje uz sjevernu obalu otoka s čudovitim pogledima na kontinent i Velebit.
Staza je sunčana, moraš prijeći brojne kamene suhozide, unatoč tome što je Kamenjak visok 400 metara, do vrha napraviš čak preko 700 uspona.
Slijedi strmi uspon na Srednjak 331 m, od tu još 2 sata hoda do vrha Kamenjaka, koji je cijelo vrijeme dobro vidljiv ispred zbog odašiljača.
Zbog dvodnevnog prelaska smo prenoćili u kamenoj ogradi pod vrhom Kamenjaka te već u 7h ujutro krenuli dalje do Lopara.
Čekalo nas je još 4 sata po kršu, vrlo kamenitom terenu, iznad sjeverne obale otoka s čudovitim pogledima na Goli otok i Grgur. Prelazak suhozidova nije jednostavan, jer se mora silaziti i ponovno penjati do razvoda na pola puta, gdje nastavljamo po grebenskoj do Lopara ili prema Frugi na Premužičevo stazu. Odabrali smo lakši put, jer težkog kamenitog terena je bilo sasvim dovoljno i na Premužičevoj stazi smo stvarno uživali još 1,5 h do Lopara.
Ukupno smo nabrali prvi dan 33000 koraka, drugi dan 22000. Hoda je dosta, kilometara se nakupi prvi dan dobrih 12, drugi dan dobrih 10 i 100 m visinskih metara. Od Kamenjaka do Lopara točno 4 sata hoda, tako da smjerokazi su realno postavljeni. Upozorenje na vrhu Kamenjaka je realno, jer je teren vrlo težak prije svega zbog nešljepene staze i treba paziti na svaki korak i biti koncentriran, jer staza ide nad strmom obalom. Tura stvarno nije za neiskusne, jer je potrebna velika zaliha vode.
Čudoviti otok, prekrasna priroda, cijelih 22 km bez civilizacije i stvarno naporna tura prije svega zbog premalo vode, iako smo imali 9 l sa sobom (3x odrasli i 2x djeca), ipak smo se snašli zahvaljujući sreći graditelja koji su na vrhu otoka imali cisteru za vodu i bukvalno smo ukrali da dopunimo nedostajuću zalihu.