Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Rušje, Vršac, Čelo, Glava za bajto

Rušje, Vršac, Čelo, Glava za bajto

Ispis

voluhar4. 08. 2013 11:46:12

Brezpotja med Sočom i dolinom Triglavskih jezera

http://tomazsarc.blogspot.com/2013/07/rusje-vrsac-celo-glava-za-bajto-2372013.html

(+2)

funnyboy10. 07. 2016 20:15:29

Vrlo je lijepo u ovim krajevima nasmeh

http://primozgraheljsblog.blogspot.si/2016/07/osamljeni-brezpotni-lepotci-med.html

(+4)

ljubitelj gora10. 07. 2016 20:31:32

Lijepu turu ste odabrali.

mito300010. 07. 2016 20:45:00

Super tura i lijep opis. Dio opisane staze (Vršac, Čelo) nadam se da ću još ove godine uspjet prijeći.

(+1)

funnyboy11. 07. 2016 06:04:49

Hvala

taubi425. 06. 2018 16:09:02

U nedjelju, kad je trebalo biti vrijeme barem dopoldne lijepo, ali nije bilo, s ženom smo krenuli prema Travniškoj dolini. Markirana staza od Zjabcev do Planine za skalo ne zaslužuje to ime barem u prvoj polovici. U prvih stotinu visinskih metara nisam opazio niti jednu markaciju. Slijedili smo samo više manje napuštenu mulatjeru. Kasnije su se počele pojavljivati rijetke izblijedjele markacije na stijenama. Tek tik ispod planine više novijih i na drveću. Nakon manje od dva sata umjerene hode bez odmora došli smo do raskrižja na 1540 m, gdje je na skali s dugom crvenom linijom jasno označena smjer markirane staze prema Sedmerim. Mi smo skrenuli oštro lijevo prema Planini za skalo. Iako je odavde dalje staza nemarkirana, bilo bi lijepo da negdje piše da staza vodi na planinu, jer se
odavde još ne vidi.
Na vrhu planine, odakle se vide nešto niže tri napuštene staje, desno nastavak staze preko melišta, uzeli smo 20 minuta za užinu i odmor.
Nastavili smo uzbrdo preko melišta, zatim kroz pojas šume i prešli strmu travnatu padinu prema travnato-skalnom skoku osiguranom ocepom. Ova padina s tim skokom bila je na turi najzahtevnija, posebice pri povratku kad ju je nakvašila kratka pljuska.
Nastavak prema Travniškoj dolini u to vrijeme, ali u sunčanom vremenu vjerojatno čista poezija. Staza je cijelo vrijeme više manje vidljiva i opremljena minijaturnim oznakama (dva do tri kamena).
Moj plan bio je: uspon na Plazki kuk (2019 m) pa prelazak grebena preko Planje (2092 m) i Travniškog roba (2141 m) do Travniške škrbine, zatim silazak u Travnišku dolinu, usput još uspon na Rušje (2008 m). Budući da je vrijeme bilo oblje, povremeno i lagano rosilo, odlučili smo danas probati samo Rušje. Budući da nisam na nijednoj karti našao nacrtanu stazu na vrh, u GPS sam uveo put koji mi se činio najlakši prema izohipsama i nacrtanom rušju. Nakon otprilike sata hode na 1880 m skrenuli smo desno sa staze u plitku slabo obraslu grapu. Uz nju smo se bez poteškoća uspinjali tražeći prolaze kroz rušje u smjeru vrha. Nakon pola sata lakog penjanja i hode stajali smo na cilju. Na vrhu smo ostali 20 minuta i dočekali i jedinih 10 minuta sunca.
Na povratku u dolinu na razviju smo postavili za ovu dolinu ogromnog oznaku (cca pola metra). Oznaka stoji 2 metra desno od staze i oko nje više rupa nastalih pri iskapanju građevinskog materijala za nju. (Nadam se da neću biti optužen za nedozvoljeni zahvat u TNP)
Dobrih dva sata kasnije već smo se hladi u osvježavajućem potoku Vrsnica.
Tko voli mirne kutke naših planina neka se uputi u taj lijepi kraj. Neka se ne boje toga što je staza nemarkirana, jer je u lijepom vremenu lijepo pratljiva. Ako imate sa sobom GPS onda se ionako ne možete izgubiti.

(+3)

bagi17. 10. 2018 14:15:22

Ovaj put krenuli među zlatne macesne, tražili neoznačene stazice i otkrivali bezpotni svijet vrhova nad Travniškom dolinom. Cilj desni greben s Vršcem i Čelom naprijed i povratak smjerom Velikih vrata tj. Kala. Za ugodan dodatak Rušje i Glava za bajto.

Počeli na parkiralištu pod Zjabcima i desno strane potoka (preko propalog mosta) pronašli slabo označenu ali ugodnu mulatjeru. Slijedili do označenog odcepa prema planini Za skalo. Odmah pred planinom desno dobro vidljiva neoznačena staza koja nas preko strmine dovela u Travnišku dolinu. Slijedili do zadnjeg loma padine, zatim desno prolaz na Rušje. Najviši vrh označen velikim kućercem.

Nastavili prema sedlu Mala vrata između Vršca i Čela. Ako pogodiš pravu smjer, možeš do tamo šetati štapovima bez penjanja. Povremeno naišli na kućerac za potvrdu i tako dalje do vrha Vršca.

Čelo malo druga priča. Odsud daleko izgleda teško dostupno, zbog nabrušene grebene i konkretne strmine obje strane. Izbliza pokazala slabu točku u prvoj grapi desno od padine. Sigurno i neizloženo do vrha. Prišli greben i suprotna strana nakon konkretnog spusta na Glavu za bajto.

Prave poteškoće prema Velikim vratima tek ovdje počinju. Za nastavak preporučujem izuzetno dobar nos za orijentaciju, još bolje GPS s pouzdanom stazom ili poznavatelja. Inače silazak duži zbog traženja prolaza, opasniji zbog krša i upitan uspjeh. Opis nemoguć zbog rušja i krša. Povratak po dolasku bolja odluka od nepoznatog. GPS stazu dobiješ kod mene.

Na markiranu stazu se priključili malo pod Velikim vratima i po njoj natrag na start. Macesni bit će ukras još tjedan-dva, onda polako na odmor nasmeh

Počeli smo Pod Zjabci, gdje ima parking za dva automobila

Planina Za skalo. Staza u Travnišku dolinu se odvaja cca 100 m prije nje

Planike su korisne samo još za suho cvijeće

Teško je odvojiti oči od sve zlatnožute oko nas

Vršac, desno sedlo Mala vrata. Prvo se mora popeti na to sedlo

Naš sljedeći cilj ... Čelo. Izdaleka izgleda vrlo neprijateljski, izbliza je drugačiji

Vrhovni dio Čela se poravna i pretvara u ugodan šetnju

Glava za bajto. Pristup joj je potpuno jednostavan. Početni spust prema Velikim vratima je u dubokoj grapi desno pod vrhom

Kad si jednom u ovom krškom svijetu i ruševju, prijelazi više nisu logični niti jednostavni

Na markiranu stazu smo se priključili malo ispod Velikih vrata.

Planina Za skalo još jednom, ovaj put na suncu.

Žareće bukve su za mene još ljepše od ariša, ali su već na kraju svoje ljepote.

Sunce se opraštalo, ali nas je još uvijek razmazilo :)

Dani su sve kraći, sunce zadržava samo u dolini.

(+6)

Trobec14. 07. 2020 18:40:08

Nedjelja je bila lijep dan za iskoristiti neke više bezpotne stvari nasmeh

Originalni plan bio Vršac-Čelo-Glava za Bajto, ali s obzirom na dug dan proširili smo grebenom od Plaskega Kuka do Travnika.
Stvarno tura za sladokusce. Uz takav teren i blagu vrijeme, teško zamisliti nešto bolje.

https://trobec.blogspot.com/2020/07/travniska-dolina-1272020.html

Plaski Kuk. U stvari, službeni vrh je očito malo lijevo (JZ) i malo niže.

Alpska nebina, otraga na Bavskom Grintavcu i Pelcima

sigurno postoji lakši prijelaz...ali u onoj grani prema lijevo je tako fina stina...:)

(+7)

velkavrh14. 07. 2020 19:55:40

Trobec - lijepa tura! Ova murka spada med rdeče. Vjerojatno je dvobarvna.

taubi415. 07. 2020 10:09:47

Škoda da se niste odlučili još za sjeverni greben na Vršac. Ja sam po njem prvi put prije tri tjedna. Greben je strmiji i oštriji nego na Čelo, ali s dobrim stablima, tako da uspon nije tako težak. Za silazak bi se malo teže odlučio. I uspon na Plaski Vogel po grebenu nije ništa posebno, čista uživancija. Uspon i silazak bi vam uzeli sat vremena. Naravno sve to samo za potpuno bez vrtoglavice.

(+1)

Trobec15. 07. 2020 10:34:48

Plaski Vogel znam, bio sam nasmeh

Razmišljali smo, ali u jednom trenutku se činilo da bi se možda izoblačilo (niska oblačnost) što bi pokvarilo V greben.
Za Čelo smo si pogledali taj dio iz Škrbine, samo mi se učinilo da je usred jedan dio/škrbina koja je djelovala prilično teška. I nigdje nisam našao objave da je itko išao tamo. Dakle hvala na info nasmeh

suhy7. 08. 2022 02:24:12

U najtopliju subotu (u Lj. 37°C) odabrali smo najdužu (24,5 km), po prehođenim visinama najvišu (2084 m) i po oskudnim tekućim zalihama u nahrtnjacima (2 l vode) najžejniju turu u ovoj sezoni. Ne na neki posebno popularan i masovno posjećen vrh, nego samo na manje poznato Čelo (2231 m). Malo prije šestog krenuli smo od Savice označenom stazom preko Komarče mimo gotovo presušene Crnog jezera do Bele skale, odatle direktisimo kroz panjeve do Pl. Lopučnica, nastavili po markacijama do Velikih vrata, gdje unatoč nepodnošljivoj vrućini i sumnjama odlučujemo osvojiti cilj, Čelo. Po jedva vidljivoj stazi, više bezpotju, gdje nehotice uznemirimo neke plašljive srne i zviždeće svizce, znojni uspijevamo oko jedan sat napokon se dovući na vrh. Trud nagrađen rajskim pogledima na okolne vrhove. Spustili smo se do označene staze i povratak, da tura ne bude previše dosadna, začinili s 700 m ugodnog spusta do Pl. Za skalo, zatim mučnim 300 metarskim usponom na Oslovu škrbinu, kojoj u jarkom popodnevnom suncu slijedi još 6 kilometarski marš, zbog dehidriranih tijela ne previše motiviran do koče na Komni. Sve što nas u zadnjem kilometru još tjera naprijed jest misao na dvije runde spašavajućeg hladnog radlera. Ali turizam je nažalost učinio svoje! Zvonko zveckanje kovanica koje pune džepove pohlepnih stranih planinara namamilo je i pokvarilo osoblje slovenskih planinskih koča, da za čvrstih 9 eura nemilosrdno odbiju dva isušena siromaha, kad se jedva živi na dvije noge dovuku do praga koče i na sve četiri preko nje do šanka, gdje napola mrtvi jedva uspiju izgovoriti da bi naručili dvije limenke hladnog radlera. I kad one konačno tone u tamu probavnog trakta, barem na kratko privežu duše. Uz takve cijene jedna runda hidratacije bit će dovoljna za osnovno preživljavanje, brzo sklope, kiselo se nasmiješe i poravnaju zasoljeni račun i, kad se u tijelu ponovno smjesti malo života, krenu natrag u dolinu. Unatoč tom iskustvu neizmjerno smo uživali na cijeloj turi Živa i Miha.

https://www.gpsvisualizer.com/display/20220806131617-28228-map.html