| rozka27. 12. 2018 21:56:36 |
 Inače ne znam kako je ako pogodiš sedmicu, bilo je pet slobodnih dana, pet dana vremena, pa još ova tura...više nego sedmica
Kod silaska s Breznjaka (Monte Brizzia), prošli put sam razmišljala o ovoj stazi, ali da ću tako brzo napraviti kljukicu, ma ni u snovima, i da...hladno jutro i jer smo se odlučili »stisati« u jedan auto, brzo smo se zagrijali, barem mi na stražnjoj »klupi« . Odvezemo se u Tablju (Pontebbo), parkiramo na cilju da nema nepotrebnih koraka u spustu i kako smo si udovoljili. Malo se tražimo po ulicama , ali zatim po ulici Deposito direkt mimo plave "limene kućice", gdje nas laje hrapavi štencić, zatim cijeli dan provedemo sami sa svojim mislima.
Brzo staza pokaže svoje divlje čari, svoju zračnost, strme trave, divlje grape i sa malo cmočka očekujem što slijedi, ali prijelazi nevjerojatni, poprečna stazica sve do spoja sa strugom, nevjerojatna, unatoč strmom terenu uska ali osigurana, malo te »nervira« višak lišća ili tobogan bez dna, ali koncentracija ne popušta jer dubine Vogla nič ne privlače. Pogled s puta bježi naprijed gdje se već nazire obris ogromnog podora, ali dok nisi tamo ni slutitiš razmjere. S poprečne smo "priletjeli" do vode i da je staza lakša vjerujem ljetnu gneču jer te struga oča ra tolmunčićima, balvanima i ambijentom. Da izbjegnemo padove, kažu jedan u skupini jako voli nenamjerno mokriti noge, "mama A." pronašla odličan prijelaz, stijene suhe, držale kao "sekundno ljepilo", malo više ponovili vježbu i svi suhi priješli strugu.
Ovdje se već vidi što slijedi, i jer je u opisu prethodnika možda bolje lijevo (hvala "bagi") i jer mi desni šljunak nije dišao, držala sam se tog "možda" bez oklijevanja i da, preporučujem lijevu grapu koja izgleda gadno ali se skoro šetaš preko u usporedbi s desnim šljunkom, pa se zaletiš u oznaku i kamenički. Cijena lijeve je blaten izlaz, ali ništa u odnosu na ostali tim koji je "našodrao", tako da su se okrenuli i došli lijevo do vrha. Ali kad sam izašla iz podrtine, grlo je glasno vrisnulo, malo nije znalo da nije kraj , ostali dio doživljavao nevjerojatne osjećaje gledajući okolinu, imala sam osjećaj kao na Marsu. Tornjići nad plazom, razbacani balvani i osjećaš da ispod i iznad sve još živi. Imali smo priliku vidjeti manji podr, što je tu stalnica. Slijedio zasluženi zalogaj i uskoro se svi okupimo dijeleći osjećaje.
Nastavili cik-cak, malo po oznakama malo po svom, zatim nas staza dovela do raskrižja (desno Mokrine) i dočekao nas svježi snijeg, ali prošlo bez problema, velika pomoć nove obnovljene kuke jer bez njih ne znam kako. Od silnog oduševljenja što smo svršili stazu skoro smo propustili odcep prvog vrha, neoznačene ali dobro vidljive i pratljive Bruke (Monte Bruca, kažu ima tri vrha, iako kad prebiram sjećanje samo ovaj izgledao dostupan ). Još jedan zasluženi zalogaj naravno i razglede oko, da vrijeme nam je poslužilo. Ali vrijeme teče, dan još kratak i jer smo s drugaricom obje već bile na Breznjaku (Monte Brizzia) krenule smo stazom 501 u dolinu, dečki napravili još ovinek, bile smo barem pola sata u prednosti s jednim vrhom. Spust u Tablju bez posebnosti i unatoč tome što nije davno kad sam ovdje hodala staza ne razočara.
Hmmm što reći kad je već mnogo napisano...očarana stazom, strme uske poprečnice ne dopuštaju greške i s tom sviješću staza naporna i zahtjevna, istovremeno pogledi na drzne grape ponore divljinu i samoću daju to nešto više. Naša "čreda" zaslužuje pohvale jer idrska ekipa s jednom Štajerkom stvarno uspješna hehe i naša energija na takvim stazama imenitna i djeluje kao tiho poticanje kad glava hoće nagajati i cmočić postaje cmok
Bila bih rado pohvalila tim CAI Pontebba koji brine za ovu stazu (i ostale), po kojima možemo hodati i doživljavati jer bi inače vjerojatno ostale skrivene i teško dostupne ili nedostupne...sve pohvale za uporno rad!!!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44
| (+9) |  | |
|
|