Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način

Ispis

bagi31. 08. 2018 14:14:08

Opisani uspon je prvinski iz dva razloga. Prvi je da se na planinu popneš iz njenog podnožja i pri tome obaviš samo malo manje visinskih razlika nego na Triglav, drugi pak da su porezani i uklonjeni svi klinovi i čelične užadi. Nekad označena staza s obiljem željeza tako je postala slabo označena, vrlo zahtjevna smjer, prikladan za planinare s kilometražom i bez vrtoglavice. Službeno je dobila naziv *Sentiero Alpinistico Mario Dalla Marta*. Plezanja je po pravdi malo i to najviše kakva slaba dvojka, ali izloženih mjesta i strmih trava ima dosta.

Početak uspona je isti kao za Monte Amarianuto …. http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?ita=1&gorovjeid=27&id=8035

Odmah ispod vrha Amarianute je kolić s oznakom koji je ključna točka neoznačenog prijelaza. Tu se desno prema dolje odvaja slabo utabana povezujuća stazica do ulaza u smjer Dalla Marta. Ona je uređena sasvim novo i zaobilazi neprohodan greben. Čak su u pomoć i neke zabljudevajuće čelične užadi jer ih dalje nigdje više nema.

Tok Dalla Marte teško je opisati. Cjelovito slijedi prirodnim prolazima i uglavnom strmo gore. U početnom dijelu treba obrađivati neke trave, više sve više stijena. S visinom raste i izloženost, posebice pri presijecanju strmina. Staza je označena više ili manje praćivim crvenim mrljama, a usput se nađu i službene oznake očito još iz vremena klinova i užadi. Odmah ispod vrha staza se spaja s putom 443 i do 1905 m visoke M. Amariane nije više daleko.

Silazili smo klasičnim pristupom sve do parkirališta na sedlu Forca del Cristo i odatle dalje označenom stazom prema dolini. Ona neko vrijeme ide ugodnom makadamskom cestom, u zadnjem dijelu silaska zaraslim stazićem. Cesti se priključuje slabog pola kilometra od parkirališta.

Opisani uspon je pogodan za hladnije dane bez snijega. Zbog strmih trava nije preporučljiv uspon nakon jače kiše.

Koordinate polazišta (Google Maps Android) … 46°23'26.0"N 13°02'32.2"E

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Greben Monte Amariane, preko kojeg prolazi pot Sentiero Dalla Marta. U prednjem planu je M. Amarianute

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Neprohoden greben koji niže zaobilazi dokaj nova povezujuća stazica

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Neoznačeni odcep za pristup smjeru Dalla Marta malo ispod vrha Amarianute ključna je točka

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Na slabo utabanoj poveznoj stazi do ulaza u smjer nalaze se čak neke jeklenice. Kasnije ih nema nigdje.

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Ulaz u smjer Dalla Marta. Nastavak je označen crvenim šapama.

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Razgledna staza uglavnom ide zapadnom, sjeničnom strani M. Amariane.

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Pogled nazad na Amarianute, odakle se neoznačena stazica za Dalla Marto odvaja tik ispod vrha (na slici lijevo).

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Na cijeloj stazi su klinovi porezani, čelične užadi uklonjene. Ali su neke barem lijepo obojane :)

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Prilaz na planinu je *trentarskega* značaja.

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način S visinom se povećava i nagib i ovdje si klizanja ne smijemo dopustiti.

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Na jednom od mnogobrojnih međugrebena

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Takvu markaciju rijetko se susreće. Stari klin, zablokiran za stijen i lijepo obojen :)

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Tok puta postaje logičan tek kad ga u potpunosti prođeš

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Ovdje je dobra duša u pomoć zategnula nekoliko metara dobrodošlog konopca

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Prolaz je prilično težak. Prošlo bi i bez pomoći konopca, ali ipak je dobro što je tu

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Slabo utabana staza ide tik ispod grebena

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Čak i traženje crvenih packi nam je povremeno pravilo problema

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Ogoljela debla su posljedica požara prije nekoliko godina

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Na kraju Dalla Marte se malo poravna, nagib više nije tako izražen

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Prolaz prema vrhu je u središnjem, dugom grebenu

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Prema vršnom grebenu

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Tik ispod vrha se Dalla Marta pridružuje stazi 443

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Monte Amariana je jedinstveni razglednik daleko naokolo

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Monte Amariana, s obveznih talijanskim kičem

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Sopotnica, u pozadini Tolmezzo

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način Vraćali smo se po uobičajenoj pristupnoj stazi prema sedlu Forca del Cristo i dalje prema dolini

Sentiero Dalla Marta – Monte Amariana na prvinski način GPS trag prohođenog puta.

(+9)

rozka27. 06. 2019 21:54:44

Kam, o kam? i da još nisam bila zmeden

...ne znam kako mi je u "ruksak" pala ta turca, koja se pokazala više nego odličnom i premašila sva očekivanja, baš tako ure i visince velik nasmeh

Odvezemo se u Tolmezzzo, do Betanije, gdje uz pleznu stijen pustimo auto. Preko ogromnog zaraslog šljunka, gdje je labirint stazica i kamenca, dođemo do prve označene table, gdje se odlučujemo za put "Troi di Martin", koji se »umereno« strmo vijuga kroz šumu, gdje s radošću koristimo hladovinu, ali vrućina - sparina već pokazivala zube. Usred pokukamo do razgledišta, koje je stvarno jedinstveni razglednik i pred nama se ogledamo s grebenom Monte Piciat-a, koji smo prešli prošle godine i ne možemo se načuditi duljini grebena mežikanje

.
Uskoro stojimo na vrhu našeg prvog vrha, Monte Amarianutte. Hmmm, 1084m visok vrh, pa tak razglednik, ali nam je pogled bježao u stene i strmine Amariane i baš nam nije bilo jasno gdje odnosno kako je put proveden eek

. Oznake na kolu odnosno kola s oznakom, malo pod vrhom, više nema, treba biti pažljiv ili imati "krompir", da je slučajno opaziš…stazicu koja na početku vodi dolje da izbjegne uski greben između M. Amarianutte i početka zahtjevne staze Dalla Marta.
Strme trave, uske stazice, s izljevom direkt u dolini između Amara i Tolmezza, osim na mislim dva mjesta, gdje je jednom potpuno nova jeklenica i drugi put konopac, drugih "pomoćnika" pri usponu nema. Put je odlično proveden, ali strm, ili ide za adrenalinske prijelaze gdje je potrebna sva opreznost. U negdje srednjem dijelu gdje nas put odvede na sam greben proveden je preko lijepih prirodnih prolaza, na drugoj strani zurimo u okomitu prepadnu svijet i jer ponekad ide za mix trave i zemlje moramo paziti na svaki korak.
Lagano odahnemo na sedlu, u navidno ne-strmim travama, malo se okrijepimo i ponovno grickamo strminu. Crvene točkice koje nas prate cijeli put dovoljne su i praćenje ok, svako toliko ipak idemo svojim ali samo za metar ili dva, puno slobode nije preporučljivo, hehe, iz strmine prelaziš u strminu br.2 jezik

, hehe
Konačno, da konačno stupamo na zadnji greben gdje nam se priključuje put 443 i već smo na vrhu. Juhuuu, Monte Amariana taj dan samo naša, ili barem naše vrijeme nitko na vrhu. Zasluženo se čestitamo, prije toga pozdravljamo kip Marije i sve susjedne vrhove, tajnica rješava birokraciju velik nasmeh

i vrijeme za silaz. Odlučili smo se za put 443 i osim početnog dijela koji nudi i jeklenice zbog strmine i krša, onda samo strm, heheee. Silazimo skoro do Sella Pradut gdje na većem raskrižju (označeni put 461 ide desno, lijevo poligon), mi ravno naprijed na put koji je neoznačen ali označen crvenim točkicama dobro utaban i za koji se u dolini pokaže da je put Monte Amariana Direttissima i da res je "direttissima" jer je strm naravno velik nasmeh

, da smo skoro trčali i nismo mogli hoditi mežikanje

, hehe. Noge više nego zahvalne kad smo na šljunku, mimo vojnog vježbališta natrag do auta koji je još uvijek vjerno čekao.
Turca premašila sva očekivanja i još jedna od onih koje ostanu. Duga je, zanimljivo provedena, uživačka, strm, izložena i gdje si cijeli put – cijeli dan sam na turi.

Taj dan nije bila važna vremenska tablica, sada sve što računa su visinski metri koje smo za vrh još ne 2 tisućaka visok pri usponu nabrali za čak oko 1600m i prešli mnoge naše 2tisućake nasmeh