| taubi424. 07. 2019 11:11:48 |
U subotu smo preplezali Kratku Njemačku. Prijatelj Iztok, alpinist i instruktor planinskih vodiča, slobodno, ja i Janko s pomoću tehničkih sredstava. Ja, kao drugi u konopcu nisam imao u zadnjem metru smjera drugog rješenja nego da sam se povukao gore pomoću uzetog kompleta. Nadam se da sam se pravilno izrazio. Budući da nisam alpinist, za objavu članka sam se radije odlučio na forum Julijske Alpe, nego na forum Alpinistički usponi.
Za mene je razlika između Kratke Njemačke i Slovenske stvarno velika. Slovensku bi označio kao vrlo, vrlo zahtjevno bezpotje gdje imaš usput tri, četiri plezalna detalja (II-III), gdje se mi nealpinisti uvijek osiguravamo. Orijentacijski mi se čini zahtjevnija od Njemačke, koja je stvarno plezalna, jer se težina do III vuče praktički kroz cijelu smjer. Izuzetak je samo izlaz koji je IV-.
U smjeru smo bili dvije konopce po tri, dvije klasične konopce i jedan solist mojih godina. Taj je navodno bio Planinski vodič, ali Iztok ime nije znao. Kad sam gledao konopce predamnom u stjenju, obuzelo me sumnja u moje plezalne sposobnosti. Po domaće, malo su mi se tresle hlače. Čudno, ali sve je bilo poslije relativno lako. Ipak da smo jasni: Planinari moje kategorije mogu si takav smjer priuštiti samo u konopcu s Planinskim vodičem ili iskusnim alpinistom. Sve ostalo je neodgovorno ponašanje.
Za cijeli smjer smo potrošili 7 sati, zajedno s pristupom i silazom mimo Staniča i za Cmirom u Vrata 12 sati. U smjeru je u Njemačkoj grapi iznad Njemačkog tornja još malo snijega, koji se može i zaobići. Po njemu smo hodali samo na Triglavskim podijama u smjeru Staniča.
Janko je tvrdio da je to kod njegovih 60-ih vrh njegovog planinarstva, u meni još uvijek tinja želja da se jednom s vrha Njemačke popnem još direktno na vrh Triglava. Pustimo se iznenaditi.
| (+9) |  | |
|
|