Popis foruma / Slovenija / Alpinistični vzponi / Široka Peč-Škrlatica (Prečenje grebena)

Široka Peč-Škrlatica (Prečenje grebena)

Ispis

redbull12. 07. 2021 15:59:30

Široka Peč-Škrlatica (10.07.21)

Vremenska prognoza bila je super, iako se kasnije pokazalo da je bila mala brca u tamu po tom, al se nismo dali smetati. S Davidom parkiramo malo bliže nego ostaviti na cesti u Martuljku. Malo prije pet prihvaćamo hod Za Akom. Imam stare Alpinine cipele, broje već 11 godina i stvarno im vjerujem po gumi i fleksibilnosti "papuča". Sa Scarpama na kojima imam nov đonak iskreno nisam se usudio na put, jer trenutno izgledaju više za šetnje prema Celjskoj koći. Sigurno više cm debljine i nemaš dodir sa stijenom, pa takve sigurno nisu za plezanje gdje moraš vjerovati cipeli, prije svega sebi. Nije bilo hladno, ni prevruće. Već stojimo pred ostenjem Široke Peči koje oduzima dah. Snijega u grapi neće nedostajati i ulazimo iz zasneženog dijela na kameniti po najboljem osjećaju. Nismo išli do kraja kao original smjer, nego smo ušli niže lijevo jer lakši prolaz. Preko ruševja se pentramo i više dolazimo na spomenuti original. Cepin obavezan, preporučujem naravno da se imaju dereze. U stijeni gdje nas čeka skok III+ osigurali smo se. Nekoliko snijega u usporedbi prošli put otopilo se, ali još dovoljno za hod po amfiteatru. Nekoliko sunca, inače magle, mogao bi reći magla. Nismo žurili, ali smo bili prilično brzi na vrh 3.30. Držali smo konstantno i nigdje se dugo nismo zadržavali jer je vrlo dugo prečenje. Ljepa plezarija prema Dovškom Križu s jednim abzajlom. Dobro poznajem jer smo bili prošli put tu. Ljepo smo napredovali, naravno David nas lijepo upisao u knjigu. Već četvrti put ove godine na Dovškom Križu, stvarno nevjerojatno. Neko bi se našao i rekao: što vraga si zaboravio tu? Nastavljamo do vrha Jugove grape i usmjeravamo se grebenom dalje, normalka ide lijevo dolje. Nije loše ali svaki korak oprezan. Na zadnjem tornju s kamenčićem malo drugačije uzimamo smjer i idemo pogledati da li se negdje krije klin za abzajl. Pogledaj ga, bio skriven iza stijene, zadnjih godina imamo dobar "njuh" za takve stvari. 40m užeta bilo krasno, lijepo nas dovelo do kraja zdenca. Ne smijem zaboraviti kako je na desnoj strani lijepo žvakao travu jedan lijep kapitalac. Dalje smo imali više manje šetnju do Velikog Oltara gdje smo nešto malo pojeli. Bilo maglovito, nije bilo vrućine. Ovde onde bi si skoro poželio rukavice. Sestop s Oltara mora maksimalno oprezan jer nisu laki smjerovi. Tamo gdje počinje penjanje još uvijek lijepa krpica snijega. Ja sam je zaobio desno, David lijevo. Ako smo već dva puta onda daj treći se popnemo na greben. Normalka ide desno. Na grebenu su stvarno uski, koničasti tornjevi. Čovjek se pita hoće li to držati? Mora! Na kraju obavezan jedan abzajl. Još malo penjanja i stojimo na Visokom Rokavu. Kolega Franc s prijateljima nam ostavio limenke Isotonica. Napravili lijep uspon kroz ozebnik, čestitke posebno Sonji. Nije lako, dobra penjačica. Stavili smo tanke jakne gore, nije bilo sparine. Prošle godine s Denisom odplezali greben Finančarjev, pa nas ni magla nije smetala. Greben sam dobro zapamtio. Već smo kod prvog štantnog, lijep zračen abzajl. 40m konopca dovoljno za cijeli greben. Oprezno silazimo i smo kod luske. Još malo krutog spusta, desno oko roga i desno nam se priključuju dimnjaci, pila, starci su im govorili žandari. Juševa, Dragova, posebno Jovanova pričanja preko ovog prečenja nepojmljiva. Sve staze smjerove lijepo prikazao. Penjemo prvi toranj koji je III. Stijena još uvijek OK. Abzajlova ih ima dosta i ako ne znaš kako ne "proćiš" ih lako nađeš. Za svaki slučaj ostaviš neki rezervni konopac pored. Tornjeva ogromno na koje se penješ i spuštaš. Nakon petog abzajla došao je malo teži dio gdje se osiguravamo. David prvi penje, osiguravam ga kasnije obrnuto. Stvarno zanimljiv nije lak dio. Desno po polici u zdenc i njome gore. Oslanjanje na ruke noge neizbježno. IV sigurno. Na vrhu toga sada naša vrv za sljedeće lakše će se osiguravati. Još jednom se spustimo, poprečno oprezno do zadnje previse stijene i tu nas čeka zadnji sedmi abzajl. Lijepo previsno spuštanje. Stijena za završni uspon do vrha Škrlatice dobra, samo prije zadnjeg dijela smjer skreće lijevo i po polici u škrbinu. Njome na gornji dio i samo šetnja do Kraljice. Nakon malo manje od 12 sati od auta stojimo na vrhu tj. velegrebensko prečenje Martuljskih planina završeno. Bili smo sretni naravno umorni. S malo pauze al treba s vrha u dolinu. Letjelo je u Vrata, bili smo u satu i četrdeset minuta ne bih mislio. Tjaša nas već čekala s prijevozom. Stvarno ludo prečenje na kojem nismo pretraživali net već misli posvetili samo ovom, samo tako se možeš sigurno penjati spuštati. Šteta samo da nije bilo malo boljeg vremena posebno više razgleda na sve te popenjane tornjeve.