|
| Bandzo21. 11. 2020 19:29:33 |
Već prošli put, kad smo napravili manji krug oko Velikog vrha (642 m), najvišeg vrha domžalske općine, zamislili smo malo duži krug gdje bismo povezali 7 brežuljaka nad Radomljama. I to smo izveli brzo nakon one debate. Po redu slijede Homški hrib (395 m), Grdavov vrh (572 m), Kolovec (528 m), Veliki vrh (642 m), Špičji vrh (522 m), Zagoriški vrh (532 m) i na kraju Žiški vrh (482 m), prije nego se mimo crkve krećemo preko gmajne i Turnša natrag kući. Na putu se nabralo 930 visinskih metara na 27 km. Teren je lak do Grdavovog vrha, s dobro načinjenim stazama, na Kolovec smo se popeli po rijetko posjećenoj jako strmoj varijanti tik pred kamenolomom gore i po grebenu Kolovec-Veliki vrh na njega. Spustom bez staze odavde dalje označili smo smjer i mimo Florjančka na Špičji vrh odakle smo zaobišli kmetiju na Jasenu jer su nam dva velika psa koji su pohitali prema nama jasno dali do znanja da nemamo što tražiti.  Zadnji uspon na Zagoriški vrh bio je kratak ali sladak, isti i na Žiški gdje smo si zaslužili komad pite. Slijedio je spust i hod natrag kući.
LP,Ben
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24
| (+4) |  | |
|
|
|
|
| brett24. 11. 2020 07:46:52 |
Hvala za ideju, kad opet posjetim domaće krajeve po prilici...
Kad sam bio mulc, prehodio sam Homški hrib i okolne šumske staze (i grmlje) nebrojeno puta. Najstrmiji dio je od jeza Kam. Bistr. na SJ strani brda, mimo spomenika poginulim partizanima II. sv. rata do t.n. Špice. Kratka ali slatka strmina gdje se ponekad pomažeš hvatanjem korijena. Onda lijepo prelaziš greben po šumskoj stazici i kasnije ili se spustiš mimo skakaonice u dolinu (Nožice) ili prošećeš do crkve Marijina rođenja odakle je prekrasan pogled na središnje KSA. Gore je još zid koji je bio branik protiv turskih upada.
Bio sam puno i u Arboretumu (znali smo nekoliko "prečica za domaćine" da nije trebalo plaćati :jezik )i kod ruševina grada na vrhu brda koji je u spomenutom parku. Šteta što propada ono što je ostalo. Donji dvorac su itak spalili, znamo kad.
Bio sam i kod bolnice Triglav u Kolovcu u klancu, nikad na brežuljcima gore. I nisam znao da su i tamo ostaci grada (ili mi je izmaklo iz sjećanja).
Na Žiškom hribu počela je i završila moja "karijera" skijanja. Kao šestogodišnjak naletio sam na drvenu ploču na stazi (jedino naravno) i slomio arkadu. Od tada nikad više na skije.
| (+4) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.