| katty2. 04. 2013 14:48:15 |
Škofjeloško pogorje je predalpsko hribovje koje može, ako imate samo dovolj vremena, otkriti prilično...uz poglede na ravnice, gradove i vrevu u njima, može nuditi i tu pristnost koju je već na mnogim mjestima ugrizao zub vremena ....i naravno brz tempo života. Otkriva nam i prilično regionalnih značajki, među kojima je i arhitektura .
Na danu kao što je bio jučerašnji blagdan ponedjeljak, kad nije bilo za nigdje više, posjet dijelu poznate Loške planinske staze bio je baš ugodan...i opet jedan od onih za koje bi mi bilo baš žao da sam ga propustila ....
Hladan dan koji se najavljivao već sredinom prošle sedmice, zvao nas je u krajeve koje sam posjetila prije godinu dana-da, barem većinu.Okej, Križna gora i Planica su točke koje redovito posjećujem, ostale točke samo povremeno....oz. još rjeđe  .Želja da prehodim trasu do Dražgoša tinjala je u meni već neko vrijeme, vjerojatno nekoliko godina.Posjet onom klasičnom pohodu na Dražgoše mi nekako ne odgovara zbog gomile,koja je iz godine u godinu veća, zato sam za ovakav pohod kao jučerašnji bila još više sretna....
Jutarnji poziv javlja:"VAN SNIJEG....!!Pa sam znala da to nije prvoaprilska šala,jer se, kao što sam rekla, nešto takvo i najavljivalo.Da ništa, idemo...tamo u snježnu bajku,koja nas tako zvala u svoje sklonište.Iz nekakvog predgrađa Škofje Loke, Podlubnika, preko zaselka Trnje popeli smo se na meni tako poznatu Križnu goru.Naravno da je dolina pobijeljela, ali iz novopadnutog snijega viri one značajne ljubičaste vrhove šafrana....kojeg ima prilično.Da da, proljeće se već davno budi, ali zima se ipak ne daje .Polako se penjemo preko Cavarne na Križnu goru...crkvicu naravno cijelo vrijeme ne vidimo jer je magla prilično gusta...Na izlazu iz šume ugledamo u gustoj magli obrise crkvice sv. Križa....Unatoč vremenu koje nas prati, iznenadi me prilično velik posjet...Drago mi je svakog jer tako dobivam potvrdu da nas takvo "sivo" vrijeme ne smije odvratiti od posjeta bilo kojem lokalnom brežuljku.Ja htjela letos na lovačkoj koći upisati 20. put, ali knjižice nije bilo.Zato uskoro idemo dalje.Umjereno hodanje nas zatim vodi mimo zaselka Križna gora, preko grebena do zaselka Planica i Lavtarski vrh.Kod crkvice sv. nadangela Gabrijela popijemo čaj, zatim strmo dolje, kroz onu mističnu i tajanstvenu bukovu šumu spustimo se u selo Planica.Informacijska ploča na kraju sela otkriva kako nas vodi staza...i gdje sve možemo gledati ako je vrijeme pravo.Po asfaltnoj cesti idemo do sljedeće točke, Čepuljama.Midva uzmemo i pečat, zatim...da, u smjeru Špičastog brda i sv. Mohora.Cijelo vrijeme idemo po, prvo cca. 100m asfaltiranoj, zatim makadamskoj stazi koja se lijepo postupno penje.Na raskrižju gdje lijevo skrenemo do današnje najviše točke sv. Mohora, skrenemo desno prema Špičastom brdu.Staza se lagano penje, ali naravno svakim metrom više snijega...ispod njega ostalo još malo leda, pa je silazak oprezan.Šteta jer na ovom vrhu, koji je poznat po tradicionalnom pohodu u svibnju, nema pogleda, ali ima prilično mnogo klupa koje nude ugodan odmor.Vrh leži na visini 835m.Uskoro silazimo i nastavljamo prema sv. Mohoru.Na stazi susretnemo prilično trkača, pa i nekoliko planinara.Staza nas vodi kroz šumu i mimo raskošnih livada Planinice koje nam u lijepom vremenu nude lijep pogled prema sv. Mohoru i selima ispod njega.Da dosegnemo našu današnju najvišu točku, moramo još kroz selo Bezovnica, pa malo kroz šumu i livadom do bivše mežnarije i crkvice.Imali smo sreće da je današnji vlasnik mežnarije došao gore nekoliko minuta prije nas, tako da smo se mogli ugodno odmoriti u njoj.Zahvalili smo gospodinu na gostoljubivosti i ljubaznosti, zatim se spustili u smjeru Lajša.Prvo smo propustili odvojak zbog snijega koji nam je zakrio znak, ali ga zatim, uz pomoć lokalnog mladića, pronašli.Zagazili smo u veliki humak snijega, negdje i do pola metra.Preko Prevoja smo otišli u smjeru Lajša, gdje smo opet naišli na malu kapelicu.Ovdje bismo mogli nastaviti desno u smjeru Jamnika, ali smo se radije odlučili za stazu prema Dražgošama.Već prilično dugo slijedio nas je i lokalni pas, koji je očito dobro poznavao stazu jer nas je vodio on .Jer je do centra Dražgoša bilo još cca. 3km hoda, a autobus nas čekao u Selcima u 18:45, radije smo se uputili u dolinu.Hodali smo po asfaltnoj cesti koja se vijuga približno 5km i vodi nas kroz Lajšku grapu punu vode.Konačno smo u Selcima gdje nas čeka zasluženo pivo i topla bijela kava.
Blagdanski velikononočni ponedjeljak sam opet ugodno iskoristila...i nije mi žao.Opet sam otkrila i upoznala neke nove krajeve našeg Loškog pogorja. Hvala Bačo i Jurij za ugodno društvo. Sljedeći put nam Dražgoše i Prtovč neće promaknuti....A do tada...čekaju nas još neki novi uspon.
| (+8) |  | |
|
|