| bos29. 06. 2026 15:59:44 |
Nekoliko puta sam je prohodio po točkama, nikad pak stvarno po cijeloj trasi i tako je opet postala važna staza, jer je cilj još daleko.
Za početak sam prohodio stazu iz Maribora preko Pohorja, Uršlje gore, Smrekovca i Raduhe u Robanov kot.
Nakon početnog uspona do Mariborske koče, gdje se po mom mišljenju novi skrbnik nije najbolje snašao, nastavljam do Ruške koče, koja je više nedjeljna gostionica nego prava planinarska kuća. Slijedi spust u hladni Šumik i blagi uspon na Klopni vrh, gdje pečat čuva milijunska vojska. Do Koče na Pesku, koju obnavljaju, srećem divlju svinju , ali se ona više uplašila mene nego ja nje. Ipak se kod kuće može doliti voda i zatim slijedi uspon do Lovrenskih jezera, koja sada krasi lokvanji. Nakon spusta i uspona već sam na Jezerskom vrhu, usput još pogledam lokvanje na Ribničkom jezeru, i već vidim po novom jednu od najskupljih planinskih kuća kod nas. Iako je cijena s popustom PZS za zajednička ležaja 32 €, sve ostalo mogu samo pohvaliti, vrlo dobra hrana i nakon tuširanja gotovo si kao nov. Ribnička koča ti nudi i zalazak i izlazak sunca.
Rana ura, zlatna ura i nakon blagog uspona već mogu na Crnom vrhu promatrati divokoze pri jutarnjoj paši. Nakon spusta slijedi Grmovškov dom, od njega je inače ostao samo pečat SPP, ostalo više nema. Nakon uspona na Kope, već mogu pogledati prema Uršljoj gori i Raduhi tamo daleko na horizontu. Nastavljam mimo Partizanskog doma prema zadnjoj kući na Pohorju, gdje si priuštam dobar borovničev zavitak, zatim kroz dolinski pakao do Poštarskog doma na hladno piće. Nakon strmog uspona sam na Uršljoj gori, gdje u 15 sati više nema gužve i također ne više puno za pojesti. Slijedi strm spust i duga šetnja cestom do Slemena, gdje također obnavljaju dom, pa brzo idem dalje. U ugodnoj sjenci šuma prema večeri konačno stižem do Doma na Smrekovcu s ljubaznom skrbnicom. I ovdje se može istuširati i svjež zakoračiti u novi dan.
Jutarnje zagrijavanje je baš pravo po prilično ravnom terenu, gdje pozdravljam krave na jutarnjoj paši i dva planinara koji su promašili brdo, takvo je ako se loše pripremiš i vjeruješ samo tehnologiji. Kod Koče na Travniku doručkujem i već nastavljam prema Koči na Loki na borovničeve štruklje. Iako od kuće krećem s mladeži u najvećoj vrućini i već s nekoliko km u nogama, iznenađujuće me nitko ne pretiče do vrha. Spuštam se na Grohat na odličan ciganski gulaš, mogao bih još jedan, samo onda ne znam bi li mogao normalno sići, usput ima i poneki uspon, u dolinu. Prvi dio spusta je prilično zahtjevno prelaženje s upozorenjem o aktivnom odronu, drugi dio strm spust do glavne ceste. Prošetam još cestom do Robanovog kota, gdje ću sljedeći put nastaviti, ali to je već nova priča ...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110
| (+9) |  | |
|
|