Donja Dolkova špica (SDŠ) i Dolkova špica (DŠ) - po JV grebenu,
zapravo greben postoji samo između Donje Dolkove špice (2541m) i vrha Dolkove špice (2591m), početni dio uspona - od zelenog pomola do Donje Dolkove špice je široko i strmo bezpotje po razbijenom i širokom trokutnom hrptu, jer SDŠ s južne strane podupiru tri grebena koji se strmo spuštaju dolje (jedan prema bivaku IV, drugi na zeleni pomol prečnice Bivak-Škrlatica i treći još malo istočnije prema Škrlatici).
Uspon na SDŠ počinje prilično jednostavno i lako – kao što je rečeno, s markirane staze odnosno s tako nazvanog zelenog pomola i to se pri biranju prolaza nagore držimo desne strane padine, između manjih balvana i stjenovitih brazdi, najlakše je birati dijelove s travnatim dijelom koji se uskoro završavaju. Sljedeći orijentir su dvije smeđe-žute stene (od daleka vidljivi odlomljeni stjenoviti dijelovi), ispod njih i iznad njih teren strmo raste, stjena je tako-tako drža (nije krti), ali pod nogama je sve više nagomilanog šljunka.
Kod gore spomenute smeđe-žute okrušene stene, okrenemo se desno i popnemo gore preko krajnjeg desnog kamina (10m loše dvojke) i u nastavku penjanja držimo se te središnje smjeri ili malo ulijevo gore. Desno preko plitke grape, teren izgleda lakši, ali ima znatno više šljunka na stenama i podlozi, pa se držimo ove smjeri, gdje je stjena bolja, ali ipak ima dosta kompliciranih mjesta s teškoćom I do II. Taj dio uspona zahtijeva dobro promatranje od planinara i malo više smisla za orijentaciju i traženje najboljih prolaza. Ako usporedimo teren s drugim sličnim, npr. - kao prvi dio uspona iz Ruševja nad Zelenicu na Malu glavu pod Vrtaču, ili npr. nešto poput plezalnog dijela uspona na Trentarski Pelc, onda je malo teže nego preko Duge stene na Grintovec i malo lakše od Hudi Prask na Mrzlu goru.
Uz glavnu grapu pod SDŠ oba grebenska dijela s lijeva i desna postupno se spajaju, nalazimo se na malo širem šljunkovitom području, odakle slijedi gore lakše nastavljanje između stjenovitih grebena i zadnja četvrtina puta do vrha SDŠ.
Nastavljanje po grebenu od SDŠ do DŠ je više-manje ugodno, greben nije tako uzak da smo ga morali jahati ili hodati na sve četiri, nije ni tako kratak i na svojim brazdama nudi još dosta zanimljivih mjesta s manjim skokovima gore-dol oko I. stupnja, nije za vrtoglavce jer cijelo vrijeme traži koncentraciju. Grebenska linija izdaleka možda izgleda ravna, ali nije sasvim u liniji, već lagano vijuga – s manjim odmaknicama lijevo i desno, na nekim mjestima je i krušljivija.
Od Šlajmejerja iz doline Vrat do Rušja i preko SDŠ te do vrha DŠ trebali smo 4 sata i 15 min hoda u normalnom tempu.
Dolkova špica je izuzetan razglednik, neopravdano zanemarena od svoje susjede Škrlatice, stvarno vrijedi posjeta, bez obzira iz kojeg smjera dođete na njezin vrh.
Od DŠ prema Rogljici sestop s grebena je još prilično udoban, zatim je spust u Crvenu škrbinu zlo šljunkovit /upozorenje na aktivni podor/ u smjeru Zadnjeg Dolka prema Škrlatici, na drugu stranu - prema Dovškom Gamsovcu ili Križu malo bolje (oba nastavka dalje markirana).