Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Stože - Vršič

Stože - Vršič

Ispis

IgorZlodej2. 06. 2010 09:21:43

Iz Mangartske planine idem po označenu stazu prema Mangart sedlu, ali ne baš daleko, jer uskoro skrenem lijevo na padinu Drena. Početak lovačke staze je naravno skriven, ali u nastavku nalazim već poznatu stazu koja me dovodi gore pod malu Rušu. Do sedla Čez Stože je potom samo pucanj. S sedla nastavljam po talijanskoj strani do Vraške škrbine, pogledam preko i vratim se, te se popnem do sedla nad Sinjim dolom, slijedi kratak uspon preko strmih trava i škriljevca na vrh razglednog Vršiča. Na vrhu sjednem i nauživam raskošnih pogleda, idilu remeti samo talijanski helikopter koji prelijeće područje od Kanina do Mangrta. Silazim na sedlo Stože i idem po označenu stazi koja sodi u okvir prekograničnih staza i označio sam je već 2006. na Mangrtsku planinu. Projekt prekograničnih staza je naravno jako ugrozio bivši predsjednik PZS-a, tako da će ta stvar još biti aktualna.

Stože - Vršič sedlo Čez Stože ima lijepo izrezanu stazu i močvarna tla (dolje je područje plazova)

Stože - Vršič granica koja nikoga ne ometa

Stože - Vršič Vraška škrbina s Grintovcima u pozadini

Stože - Vršič Kaninsko pogorje nad Nevejom

Stože - Vršič Sinji dol, u pozadini Jerebica i Rombon

Stože - Vršič na vrhu je uvijek lijepo sjesti

Stože - Vršič pogled na Mangrt i Jalovec

Stože - Vršič Na Ojstrniku pa se valja Viharnik

Stože - Vršič vrijeme je da se ovo pokupi i odveze u dolinu

Stože - Vršič povratak na mangrtsku planinu

vagabund2. 06. 2010 16:01:59

Lijepa tura u nešto udaljenijem dijelu. Ali za vrh Vršič si opisao približnu težinu, zanima me opis najlakše "staze" i težina na vrhove Mala Ruša i Veliki Grintavec. Jer si poznavatelj, sigurno si oba posjetio. Hvala i sretno u planinama.

IgorZlodej17. 07. 2011 17:46:02

Opet popodnevna, jer inače nije išlo. Na Mangrtsku planinu odpeljem bicikl, pa preko graničnog prijelaza Predel u Rabelj. Parkiram blizu početka staze 511 koja vodi na Portello - Vrašku škrbinu. Staza je lijepa i zložno se penje, ubrzo naletim na stogodišnju smreku, više na betonske ostatke stare koće. Zadnji dio staze kroz macesnu šumu. Ovde-onde pogledi na zamagljene planine. Ubrzo na škrbini i na sedlu Čez Stože. Budući da baš tada malo rominja, ništa se ne zadržavam i silazim prema Mangrtskoj planini, usput naletim na ukusne jagode kojima se naravno posvetim s velikim entuzijazmom, niže na već 10 godina nerazgradljivu plastičnu smeću koju su odvukli gore da saniraju područje plazina ali potpuno nestručno i potpuno promašeno. Posljednji čas da nadležne institucije s TNP-om na čelu nešto poduzmu protiv ovog jezivog ponašanja u središnjem području Triglavskog narodnog parka. Naravno zastanem na planini gdje čavrljam s Anom i Tinetom, u ruksak ide komad najboljeg planinskog sira. Svim preporučujem posjet planini i kupnju mliječnih proizvoda koji su u takvom obliku i tako dobri dostupni samo gore i nigdje drugdje na svijetu. Na rubu planine uzjašem bicikl i odpeljem dolje do Mlinča te preko Predela u Rabelj. Lijepa zanimljiva kombinirana kružna tura koju naravno jako preporučujem.

na drugoj strani Kraljevska špica - Monte Re

pri postavljanju info table bila je stara 150 godina s obimom 4,7 metara

od bivše koče ostala je samo info tabla, sagrađena 1945, uništena u snježnom plazu zime 1950/1951

samo posjetite ovu planinu, poslužit će vas: http://www.tinecuder.si/

još malo uspona, zatim samo dolje u Luknju pod Predelom

Kozorog17. 07. 2011 23:19:29

Lijepa tura i dobra kombinacija prijevoza nasmeh

. Stvarno je sramota da već 10 godina leži u TNP nerazgradljiva plastika.... jezen

na žalost vjerojatno još 10 godina neće biti uklonjena.... Ako uopće jezen

zvončnica18. 07. 2011 08:35:45

Igor,

ova kombinacija ture mi se jako sviđa, kao uvijek pun lijepih ideja i savjeta, šteta što nisi odkotrljao kotač sira dolje nasmeh

IgorZlodej27. 11. 2012 12:04:57

Prije nekoliko dana ponovno sam se šetao iznad mangrtske planine. Stvarno volim ići gore, uvijek se nešto zanimljivo događa u tim krajevima. Ništa da dodam originalnom opisu, samo konačno ukloniti te plastične cijevi, prava sramota za TNP.

sramota, sramota, takvih cijeva leži na području plazova i uz njega više od 100 metara

(+5)

dusi30. 11. 2012 18:32:49

Istina, te cijevi su prava sramota na ovoj čudovitoj stazi. Vjerojatno su imale tada svoj svrhu, sada samo nepotrebna krama uz stazu.

IgorZlodej30. 11. 2012 21:42:38

Namjera je bila odvodnja vode s područja plazu, ali izvedeno potpuno nestručno, tako da kroz njih ponegdje nije protjecula ni kaplja.

(+4)

MANGRT31. 01. 2013 21:45:00

Popodne, 26.1. od Mlinča djelomično mangartskom cestom, pa rubom plaza Stožje do prelaza Stožje i na Vršič. Natrag u sjaju mjeseca kroz Sinji dol do šume te vodnim kanalom u Strmec.

(+7)

MANGRT14. 04. 2013 21:30:41

Nakon povratka od stare koče i malci nastavljam prema Vršiču. Kroz šumu je bila prava muka. Čak s krpljama se probijalo. Na vrhu Stožja zamijenim krplje za dereze i cepin. Na vrhu uzmem malo više vremena za razgled, jer je sunce lijepo grijalo. Vraćam se hudourniškom grapom koja me dovodi do ceste kod jezu. Podvig za to potrošio je puno moje snage i vještine.

Kad nema snijega, staza ide tu kroz rušje

(+8)

haridautovic7. 11. 2020 21:24:43

Jesenski dani kao današnji čovjeku ne dopuštaju počivati, lenčariti ili bognedaj jamrati. Zato smo odabrali šetnju po vrhovima nad Mangartskom planinom. Iz planine smo otišli po markiranoj stazi do sedla čez stože priješli na talijansku stranu i nakon nekoliko metara napustili markiranu stazu prema vrhu Šober / Monte Sciober Grande te uz podnožje vršiča po melišču popeli na sedlo između Vršiča i V.Grintavca. S sedla prvo idemo desno po slabije vidljivoj stazici na susjeda grintavca, pa se ponovno spustimo na sedlo i obavimo uspon i na Vršič. Silazimo istom stazom do sedla čez stože, ovdje više ne idemo markiranom stazom prema planini, idemo ravno uz mejne kamene po sječini među ružjem, slijedimo lijepu stazicu do pod male ruše gdje se staza strmo okreće i lijepo se prati sve do planine na naše izhodište.

Sedlo preko Stoža, ovdje prelazimo na talijansku stranu, na lijevoj naš cilj Vršič

Vrlo zanimljiva, većina je spregleda, u pozadini Mangart

Kraljevska špica - Kamniti lovac - Viška skupina

Mangart-Jalovec-B.G. u prednjem planu Vršič, idemo još gore

ali ona je toliko nestrpljiva da je već na grebenu Vršiča

i ja isto, lijepi su ti vrhovi na repu Predelskih glav

uspon na Vršič zahtijeva prilično opreza i malo iznajdljivosti

Šober / Monte Sciober Grande / Rabeljske špice i sve onamo do visokih Turaka

pred takvim pogledom se smrzneš kao kineski porculan,, ne možeš pomaknuti pogled

jučer smo bili tamo na strmom Vršiču, danas opet na Vršiču,,

natrag idemo lijevo kroz dren po sječenici u šipku, dolje Mangartska planina

silazak s Vršiča zahtijeva priličnu opreznost

tok puta s planine,, crvena gore, zelena dolje

(+4)

darinka427. 07. 2024 16:20:20

25.7.2024. Po nama nepoznatim stazama. Od graničnog prijelaza Predel smo otišli u prijatnoj hladovini starom graničarskom stazom do vrha Predelske glave(1613m). Namijenjeni smo bili na Vršič. Taj vrh vidjeli smo prošle godine kad smo išli s Remšedola na oba Grintovca. U nastavku naše staze nismo znali kako ide, sve do žljeba Sinji dol. Prvo je bila lijepo pratljiva. Vodila nasmeh

u strminu, zatim se spušta. Nekamo gusto rušje. Ali to smo već navikli. Na sedlu pod Sinjim dolom vidjelo se oko osam planinara. Kasnije smo se sreli i popričali. Oni su otišli na Grintavca. Zatim još uspon na Vršič. Uz pomoć navigacije nismo imali problema. Silazili smo na našu stranu. Na Mangartsku planinu. Odatle nije bilo više puno hoda do Predela. Malo i po cesti. Dan je bio po prognozi. Lep. I ne pretoplo. Svi četiri zadovoljni stazom i posjetom oba vrha.

(+2)

ločanka23. 10. 2024 16:14:35

Naša tura bila je duga, ali istovremeno čudovita nasmeh

Rabelj-Vraška škrbina-sedlo Škrbinica-Vršič-Sinji dol-Stože-Predel-završetak po pješačkoj stazi u Rabelj.

Glavni cilj ture bio je uspon na Predelski Vršič, malo smo oklijevale pri izlasku i odabrali Rabelj jer smo željele hod kroz macesnov gaj i divljenje sjevernih zidova Predelskih vršiča. Za povratak rekli smo da ćemo se odlučiti kad se vratimo s Vršiča (nadale smo se da se nećemo vukli), jer stazu kroz Sinji dol također nismo poznavale. Ali rekli smo idemo i vidjet ćemo. Išlo nam je prilično lako, samo u šumi trebalo paziti hod po suhom lišću na strmim dijelovima, ali te opreznosti navikle smo već pri usponu na Vršič. Istina, stazu smo na tren izgubile ali je brzo ponovno našle. Kad smo došle do plazu, samo ravno dolje do Mangartskog potoka i odmah našle markiranu stazu koja te dovodi do ceste. Zatim malo dolje cestom pa malo gore do Predela i još malo dolje do odcepa na lijepu pješačku stazu koja te vodi pod Predelskim glavama do Rablja. Zaključile smo da je to možda nekad bila prohodna staza do Predela jer smo vidjele više betonskih konfinov uz stazu. Staza te vodi tik pred kraj preko mostića gdje možeš diviti se Rabeljskom slapu, do kojeg se uvijek isplati svratiti.

Obje smo se slagale da je to stvarno prekrasna kružna staza, to malo hoda cestom nije bilo ništa previše jer u ovim lijepim jesenskim danima i tamo je hod samo užitak.
Istina na cijeloj stazi nismo srele nijednog planinara, jedina osoba koja nas je oslovila bila je policaj na granici s Italijom koji je htio vidjeti dokumente nasmeh