5.7.2020: Sulzkogel (3016 m), Kraspesspitze (2954 m), (Finstertal) Schartenkopf (2855 m)
Ovaj put sam se popeo na svog prvog tritisočaka u Stubajskim Alpama odnosno u okolici Innsbrucka, lako i brzo dostupni Sulzkogel. Izlazna točka za pristup je visoko ležeće turističko naselje Kühtai (2020 m), od gdje do vrha imamo samo tisuću metara relativno lagodnog uspona. Put nigdje nije zahtjevan ili izložen, tako da je vrh odličan izbor za prvi uspon iznad 3000 m: zbog zimskošportske namjene cesta do Kühtaia je besprijekorna, udobna, i s Innsbrucka potrošiš manje od sat vožnje; put je tehnički lak - u suhim uvjetima strmi šetnja, duljina samo oko 3h30m, ali vrh je posljedično jako posjećen. Koliko se dakle nađete u ovim krajevima, Sulzkogel nudi lagodnu perspektivu za prvog 3-tritisočaka, po mom mišljenju udobniju od poznatih lakih tritisočaka u Visokim Turama (Säuleck, Ankogel itd.)
Ovaj put su uvjeti bili još uglavnom proljetni i većina uspona od raskrižja na kraju presjeka uz rub akumulacijskog jezera Finstertal, koje je trenutno u prilično bednom stanju - iako vode u različitim agregatnim stanjima na ovoj stazi nikako nije nedostajalo! - protekla je po prilično dubokom snijegu. Unatoč tome zimske opreme koju sam nosio za svaki slučaj nisam koristio, baš kao ni legija drugih planinara koji su na mjestima u kolonama koračali prema razglednom vrhu u stvarno čudovitom vremenu. Zadnji dio uspona ide širokim grebenom, koji je za razliku od ostatka puta bio suh, vrh pak dovoljno prostran da si unatoč brojnim posjetiteljima možeš pronaći malo prostora za sebe; prilično izložena lega obećava bogat pogled na sve strane.
Do raskrižja na visini oko 2400 m bio sam u trenu po za dričanje imenitnom snijegu, i budući da gospođi tritisočak svakako nije bio dovoljan, krenuo sam još prema Finstertaler Scharte i gotovo-tritisočaku Kraspesspitze. U dolinici pod prijevojem otvorili su se lijepi, uglavnom još potpuno zasneženi prostori, vladar je mir (u cijelom popodnevu od povratka s opsjednutog Sulzkogla sretio sam samo četiri planinara), iako je putka bila dobro ušetana - zato nisam trebao ni zimsku opremu. Zasneženi prijelaz prije prijevoja djelomično zahtjevan, s prijevoja otvara se lijep pogled prema Kraspesspitze i povremeno oštrom grebenu koji vodi do njega - unatoč obećanjima označena putka grebenu uglavnom izbjegava po njegovoj južnoj strani, ali neke prijelaze preko snijega zahtijevali su prilično koncentracije i razmišljanja. U dobre pola sata od prijevoja stajao sam na Kraspesspitze, gdje su vladali mir, tišina i čudoviti pogledi prema velikanima Ötzalskih Alpa, Sellrainskim planinama i prema Kühtaiu. Nakon povratka na prijevoj brzo sam i relativno bez problema popezao se po grebenu na obližnji Schartenkopf (I+, ako si vrlo izbirčan i ne slijediš oznake, i s malo penjanja).
Prvotno kratki uspon tako se produžio u cjelodnevnu snježnu turu, vrijeme je bilo unatoč popodnevnoj oblačnosti gotovo optimalno. Vrlo preporučena tura za svakoga tko se želi relativno gospođinski popeti više od Triglava.