|
| turbo15. 07. 2020 16:03:04 |
nedjelja, 12.7.2020 Prilaz pod vršni dio Terze Piccole sam napravio preko sedla Passo della Digola, silazak po krnici pod oštrim dijelom Creste di Tolar, obrnuto dakle nego što priporučuju opisi, i nakon ture silno zadovoljan odlukom. Pot od Forcelle Terze Piccole do vrha je takva kakva je bila, odnosno kako su prošli prethodnici. Do preduha dosta skrota, hodanje i poplezavanje, ondje mogućnost kroz otvor ili obilazak po glatkim stijenama gdje pomaže viseća konopac zabijen u sidro. Onda još izložen greben, doduše kratak, i već si na travi, s koje do vrha samo par minuta. Budući da planine doživljavam silno emocionalno od davnina, ovdje također nije falilo puno da na vrhu potekne suza, i zbog sreće i zbog pogleda u knjigu s potpisom brdskog kolege koji ga nema više među nama i njegove prijateljice. Stvarno je bilo lijepo gore, u odorama, pravilno sam se morao prisiliti da krenem natrag u dolinu. Silazak mi je išao imenitno ispod nogu i ruku, mimoišao sam forcelu, odatle do doline put tako lijep i ugodan da me nije ni najmanje smetalo da je bio i prilično dug. Još jedan dan kad se život piše velikim slovom i duša bogatija za još jedan dragocjeni sjećaj.  https://tubojan.blogspot.com/2020/07/terza-piccola.html
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
| (+5) |  | |
|
|
|
|
| turbo16. 09. 2024 12:50:56 |
subota, 7/9/2024 Nakon Čistog vrha u odabranoj družbi tjedan ranije, bukvalno sam požeđao karnijske vrhove. Piccolo sam htio ponovno posjetiti već dugo, od svih tri Terze najviše mi se sviđa zbog udaljenosti od ostalih planina i time posebno prekrasnih razgleda. Ovaj put sam se upustio u šetnju suprotno od smjera kazaljke sata, ako dođem još jednom, učinit ću isto. Pot na obje strane forčele Terze Piccole primjerice označena, i uhojena, ali nad Passo della Digola dio puta prava podrtina, ondje opreznost posebno na mjestu. I na cijelom vršnom dijelu puta, ili smjeru, kako ko voli, jer je teren prilično sličan Martuljškom vrhu. Krš, skrot. Vrv kod preduha još visi, rekao bih ista kao prije četiri godine, barem izgleda i osjeća se tako. Na vršnom dijelu ozi markeri i bolli rossi pomažu za orijentaciju, bez pomoći ruku ne ide, možda ta ploča kod preduha stvarno miriše na slabu dvojku. Razgledi bili još ok, moglo je biti gore, kao na početku uspona kad sam zbog magle odabrao varijantu za marljive i naravno uspješno izvukao. Na kraju, uključujući jutarnji dodatak, bilo je vrlo vrijedno grijeha.  https://tubojan.blogspot.com/2024/09/terza-piccola-2024.html
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
| (+7) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.