Trn me je prilično mučio dvije godine, supruga ga je također imala, ali u blažem obliku. Na početku sam se prilično brinuo. Išao sam na udarne valove, od kojih sam očekivao "čudo". Neću reći, malo su pomogli, ali nisu napravili čudo. Ortoped je savjetovao da idem još jednom, ali nisam otišao. Fizioterapija je bila više blažev žegen, iako vježbe koje možeš sam raditi za istezanje plantarne fascije nešto pomažu.
Čini mi se da mi je najviše pomoglo sljedeće: počeo sam koristiti uloške za visok luk stopala, dao sam si napraviti i posebne uloške po mjeri. Kad sam počeo koristiti uloške, stvarno sam osjećao da mi se plantarno fascia manje rasteže i postupno je bol počela jenjavati. Počeo sam koristiti tenisice s više amortizacije. Prije sam hodao u la sportiva mutant, zatim sam prešao na hoka mafate/speedgoat. Također dosljednija i planirana upotreba štapova pri hodanju mi je koristila. Po savjetu fizijatrice počeo sam koristiti i DMSO s magnezijevim uljem i mislim da vrlo blagotvorno djeluje na takve upale.
Stvar je stvarno dosadna i imaš osjećaj da te jako ograničava. Ali, unatoč tome što je neugodna, nije opasna, pa sam je pokušao nekako odbaciti i unatoč bolovima (posebno sljedeći dan dođu do izražaja) nisam želio prekinuti planinarske aktivnosti. Pročitao sam naime da se upala s ili bez liječenja nekako povuče nakon dvije godine, pa sam se pokušao prestati opterećivati time. Doista je tako i bilo, nakon dvije godine je gotovo jenjalo. Trn još uvijek imam, ali sam trn ne boli, boli upala hvatišta plantarne fascije, a to je jenjalo. Povremeno ga još osjetim, kao da još tinja i u trenucima mi se čini da bi se upala mogla ponovno razviti, ali tada sam malo oprezniji pri aktivnostima te pazim da previše ne rastežem stopalo pri hodanju i opet nestane. Prestao sam zbog toga trčati, jer pri trčanju se fascia jako rasteže.
Ukratko, trn se brzo ne može ukloniti, sve što radiš djeluje na duge staze, pa je teško reći što je najblaže. Ali stvar je više neugodna nego ikako opasna i prije ili kasnije jenja.