| BorisHabjanec18. 06. 2008 00:00:00 |
štovani,
Opisi izleta oko V. Alana koje dajete vrlo su dobri i dosta detaljni.
Ne prođe ljeto, a da sa suprugom na par dana ne posjetimo V. Alan.
Svakog dana tada napravimo jedan jači obilazak spomenutih relacija.
Posebno je dojmljiv put V.Alan-Zavižan (i obratno) i mi ga ne propuštamo.
No želim skrenuti pažnju na jedan drugi dio: V.Alan-Kugina kuća. Nije mi cilj da koga obeshrabrim, kritiziram ili sl.
Tada nisam znao da za K.K. ima tri varijante.
Dana 15.07.2005 krećemo s V. Alana prema Kuginoj kući po Premužićevoj stazi.
Nakon cca 5 h hoda nešto prije Korita (zdenac s pitkom vodom niže staze na cca 20 min), srećemo mladi par koji nam kaže da
za cca 1 h moramo napustiti stazu i krenuti prema gore. Sada mi se čini i poslije razgovora sa poznavateljima toga kraja
da je to Težakov brijeg (nisam siguran!).
Nakon Korita staza postaje uža i teška, puna toljaga od po valjda 2 m.
Sa desne strane staze je provalija sa čije se suprotne strane čuju i osjete ovce, a
sa lijeve se teren uspinje.
Zaista prekrasno!
U 18,10 nailazimo na jasan putokaz za K.K. prema gore i počinjemo uspon.
Uspon ne traje dugo i skreće desno u šumu.
JOŠ UVIJEK markirani put ide naizgled gotovo pitomim krajem lagano se penjući, iako su marke stare, a vode čas šumom čas livadom.
Po smeću, jogurt čašama i pivskim bocama (vrlo neobično), rekao bi da tu godinama nije bilo nikog. Pa ipak ovaj inventar čini se bio sastavni dio markiranja.
Kraj je zaista prekrasan i gotovo netaknut.
Oko 19.30 na pravom usponu kad se put suzio i potpuno ušao u rijetku šumu, od marke više ni 'm'.
Umoran u 19.45 bacam ruksak na zemlju i odlučujem: Tu noćimo!
Moja žena je do mrkle noći tražila markacije po okolici, ali ništa.
Spavanja naravno nema. Sjedi na vrećama i čekamo kakvu 'vizitu' od recimo 450 kg ili kakvo 'prijateljsko zavijanje'.
U 4,00 psi čuvari ovaca na spomenutoj dr. strani Premužićeve staze počinju očajnički lavež.
Na koga laju? Pa nema auta, nema ljudi...
Misao nisam ni završio, kad čujem sada na našoj strani cca 1-2 km od nas, 'huk' iz filmova: auuuu, auuuu, ...
Počinjemo sa spremanjem (i osvrtanjem). Više se nije čuo.
Vraćemo se natrag na Premuž. stazu, srećemo lisicu, mirišemo livadu svježu od rose.
Noćimo na Ograđenici. Ma tamo je PREKRASNO!
Kasnije doznajem da smo trebali samo produžiti po Prem. stazi, a ne skretati.
Velebit je JEDINSTVEN I NEPONOVLJIV!
Sada imam problem. Išli bismo sa našom kujicom, retriver-terijerom, voli hodati, 1 god. stara.
Ima li kakav savjet glede poskoka i sl.?
Hvala.
Pozdrav svima!
|
|