Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Velika Martuljska Ponca 2602 i Oltar 2621 s Dnine

Velika Martuljska Ponca 2602 i Oltar 2621 s Dnine

Ispis

lijaneja7. 07. 2020 14:02:04

Sada se vidi kako sam star. velik nasmeh

Hvala na upozorenju, Janez, i još jednom isprika Jovanu.

Moram angažirati unuke da me malo računalno opismene i neću biti tako iza svijeta... zmeden

(+4)

Dr.ejči7. 07. 2020 22:24:30

Samo dobronamjerni savjet "suhemukekcu" i ostalima...jer sam tada bio na jednom kraju konopca, na drugom Juš, Paradajz je poglavlje za sebe!...u usporedbi s usponom na VMP ili VO, konkretno je teži...šljunkasta polica (zbijena, crvena, zato i Paradajz, pijesak) je jako izložena!...stoga "soliranje" srdačno odvraćam...aj, još jedan klin smo ostavili tada zavijanje z očmi

(+4)

suhikekec8. 07. 2020 13:35:41

Dr.ejči hvala za dobronamjerni savjet naravno, ako se odlučimo prije ćemo se još raspitati, jer ova Martuljska grupa, posebno grebeni su jako našljunkani.

lijaneja8. 07. 2020 17:08:40

Svakako spust preko 'Paradajza' nije dostupan nama, običnim šljunčarima bez pomoći alpiniste. U svom poglavlju su spomenuti silazak s VMP lijepo opisali Juš i Janez.
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=1&id=5594&stran=1

(+3)

lijaneja22. 08. 2023 12:38:40

Poslije dvije godine jučer sam ponovio vježbu, samo nisam otišao probati čaj u Krnici nego sam prvo popleo na Oltar. Iz sigurnosti sam uzeo bateriju i kratki konopac od opreme, ali su služili samo kao balast na dnu ruksaka.
Klasično startam pod trećom vrškom serpentinkom gdje su parkirana samo dva vozila i u ugodnoj hladovini krenem prema Krnici. Umjesto čaja tri gutljaja vode kojom se hladi piće u koritu. Grapa prije nego skrenete iz nje u odvratnom stanju, pa u ovo doba godine vjerojatno više neću gurat gore. Uskoro iznad bivaka promijenim odjeću, stavim ravnu bocu soka pod snijeg da se hladi, i po strmom kamenju stignem razbijenu prepreku između Ponce i Oltara. Čudno mi je išlo prilično dobro, jer sam odmah pogodio pravi ulaz. Prvi današnji zraci me nekoliko minuta pomiluju na vrhu grebena, zatim tek sasvim na vrhu Oltara nakon lijepe plezarije. Gore naletim na par koji se uskoro vratio prema Grlu. Cijeli dan nisam vidio žive duše osim njih, osim dečka koji je jutros vjerojatno krenuo prema Špiku. Povratak s grebena bio je baš gadljiv, osim drobirja pod nogama i iznimne krhkosti, još je sunce smetajuće pržilo. Srećom samo oko 80-90 metara, odsklizam po kamenju, i u strmu kratku grapu iznad koje zimi strši zla opast. Od lijepog vidikovca se nisam mogao oprostiti, čeka me još kratki kameniti dio i u drugu grapu s odličnim oprimcima i već sam na krovu Ponce. Do vrha samo šetnja. Gore se zadržim dobro sat, društvo su mi došli raditi kozli. Opet sve slikam, osuše odjeću, pomazim i u gaćama prošetam po prostranom grebenu vrha.
Silezim po 'novoj' varijanti (što mi je bilo malo žao) točno do odjeće i pića koje sam ostavio jutros. Vrućina pribija, sklonište mi je bivak gdje napravim propuh, cijeli sat sam njegov gost. Dolje je išlo prilično brzo, osim sasvim dolje u grapi gdje sam se zakleo da je u budućnosti vidim samo pod debelom snježnom pokrivačem.