Biščkova Glava-Sr.Gora-Trta-Macesnovec-Dimnjaci-žaga-Luknja Peć (11.09.21)
Težak greben od Macesnovca preko Dimnjaka, Luknje Peći do Rjavine imamo već neko vrijeme u planu. Mene pa je početni greben, koji se počinje iznad Radovne prvo više zanimal. Iznad Bišćka se počinje s njegovom Glavom. Najbolji opis napravio je župnik Franc iz Dovja, kojeg sam imao isprintanog. S Denisom nakon dugo vremena opet na turi. Svi jamraju o parkingima u Krmi, mi ćemo danas imati super parking mjesto za sebe i to na zimskom izlaznom mjestu za Triglav Kurja vas 780m. Sat je bio 5.00 i bili smo u pogonu nakon početnih 700m ceste do pašnjaka, gdje smo skrenuli lijevo prema šumskom kolovozi. Ovdje po toj šumskoj stazici sam prije godina trčao u Kot na probnoj trci pod Triglavom. Pomoć nam je radila super Denisova karta na mobitelu. Preusmjerili smo se gore i krenuli taj strmi uspon. Tu i tamo smo pogledali jesmo li u pravoj liniji. Na nadmorskoj visini oko 1150m su jame s potpornim stupovima i glej ga zlomka, došli smo ravno tamo. Lijevo ne smiješ, moraš desno i gore grebenom, samo strmina druga ne dolazi u obzir. Skale su pred nama, što znači da se pomaknemo desno sve do grapice i lijevo od nje gore. Još je bilo prilično tamno, meni su se svjetlile oči jer smo pogodili put bolje od nekog dobrog poznavatelja i to u tami. Denis već sanja o izlasku sunca, ali ga greben Debele Peći zaklanja. Na Biščkoj glavi smo bili prije nego u sat i pol od auta. Znojilo nas je, nije bilo hladno uopće. Vrijeme će biti nebesko danas, kao već tjedan dana. Nastavljamo, bilo po srušenim drvećima bilo po lijepoj stazi. Brzo na Srednjoj Gori, slijedi uspon na Trtu, gdje je poznati vrh po kurištu na vrhu (takav je opis). Neka je spust s Trte u dolinu, što nas naravno ne zanima. Sad dolazi taj zanimljiviji dio i to uspon na Macesnovec u cijeloj toj divljini. Zapreke po sredini obilazimo više lijeve strane, čak napravimo uspon po travnjaku po lijepoj gredici desno natrag na greben i s njega se spustimo desno na sjevernu stranu sve do melišta. Lep je opis Eve na hribima i hvala za pomoć na neko postavljeno pitanje. Sad slijedi zanimljiv skok, trebao bi biti IV. Nekako se možda čini smiješno, ali to moraš odplezati u "rikvercu". Tako je dobro napravljena skala oz. stopići da naprijed ne ide. Moraš se malo nasloniti tijelom, malo smeta ruksak ali ide više nego odlično. Iznad toga se usmjeriš u desnu grapu. Iznad nje obvezno po desnoj strani u drugu grapu Sušicu. Ovdje smo mi malo zeznuli, kad čovjek misli da bi na kraju nekako to spojilo oz. do grebena bila to prečica. Već sasvim gore, ja i Denis smo mnogo toga probali, odplezali i bez rušlja bi bilo po "tamalom" VI. Franc je imao upute da lijepo tamo dolje počiva. Pogled na nešto drugo osim na tri predvrha Macesnovca nije imao. Konopac smo izvadili, jer ovdje stvarno neće proći, pa smo nekoliko puta abzajlali do one prave grape. Sat i pol je ovdje išlo po zlu, ali ništa ne dira. Uz pravu opremu sve nekako ide. Ali istina, već bismo bili na vrhu. Iznad prave grape nekako sve logično, kozja staza te dovodi do prokletog rušlja. Koliko rušlja ima ovdje, to još nisam doživio. Taj zadnji dio uspona opet normalan koliko tolko, inače je to nevjerojatna divljina i kad misliš da si na nekom grebenu nad Logarskom vidio sve onda vidiš da nije istina. Bez tog nepotrebnog penjanja lijevo od prave grape bili bismo na vrhu u četiri i pol sata, ovako je bilo malo preko 6h. Dva planinara rekli su da su i oni došli bez staze od studenaca gore, ta uhojena staza teško se uspoređuje s ovom. Tekućina je klizila niz grlo. Denis i ja već smo očima bili prema Dimnjaku. Franc je vjerojatno mislio negdje drugdje. Plan je bio cijeli, da li bismo prvi put sve dobro pronašli cijeli greben do Rjavine, ali danas treba nešto preskočiti. Kod stiene odmah na početku slijedi četvorka, ali smo je malo obišli lijeve strane. Štedjeli smo osiguranje za dio malo više. Tamo smo bili brzo. Osiguravam Denisa i četvorka je speta. Odozgo nas on osigurava i ponavljamo Denisovu vježbu. Nije od muha, ali odavde dalje uživanje do vrha barem meni. Lijepo plezanje, bez osiguranja. Od Dimnjaka dalje već vidiš žagu, koja lijepo povezuje do ulaza u stijen Luknje Peći. Nema potrebe za žagom, ali o drugoj lakšoj alternativi Denis i ja nismo razmišljali. Skala je dobra i također prokleto zračna s obje strane. Imaš jedan abzajl, 30m konopca dovoljno. Spležeš iz klanca natrag gore na toranj drugu stranu i po vrhunskoj skali prema koničastim toranjima. Ovdje je stvarno malo jezivo, izgleda kao da će se srušiti nešto svakog trenutka. Vezano je vrlo lijepo do kraja, držiš se grebena, dolaziš iznad rupe. Stijena Luknje peći i njena skala su prekrasni. Srce mi je igralo mimo plesišta sve do vrha. Lijepa kutija autora Matjaža, s kojim smo dobri prijatelji. Pogled natrag preko tih vrhova, čak se vidjela i Biščkova glava neopisivo je. Što se tiče vremena ovo je bilo sasvim dovoljno za danas. Rjavina po grebenu ostaje za drugi put, jer bismo morali silaziti u tami i nikad ne znaš što se može dogoditi u tako kasnom satu. Vjerojatno bi bila druga priča da nije taj sat i pol prošao uzalud po zlu ujutro. Spustimo se lijeve strane dolje i pređemo do sedla. Vjerojatno je mogućnost i abzajla direktno na sedlo, oko 60m konopca bi bilo dovoljno ako je naravno napravljen stand. Usmjerimo se u lijevu grapu, kolega njome, ja pa se popnem po skalama do sedlišta. Ovdje se spustimo poprečno prema Temenju, koji nas je već lijepo pozdravio. Mahnemo na rast gorama, Rjavina tebe sljedeće godine posjetimo i nećemo te preskočiti. Kod bombnika popijemo Laško na dušek i po lovačkoj stazi ucvrćimo u dolinu Krme. Hvala Franclovoj Sonji koja lijepo brine za nas. Prevoz do Radovne bio je sve što smo na kraju trebali i hladno pivo. Ovo je tura, smjer koji spada medu teška bezpotja barem do Macesnovca. Dalje ide za težak alpinistički uspon, bez pripreme za takve smjerove neizvedivo.