| rozka9. 10. 2023 18:09:17 |
Rekao je da mu fali samo taj greben i otišli smo, opet ne rano, kasno i čudili se punom parkiralištu, čitaj 3 auta, što je za Bavšicu puno😊, zar ne. Natakla pre-težak ruksak i već gone visine do planine Bukovec, gdje malo sjednemo, zatim letimo do sedla Kanja. Do tu već susretnemo dva planinara. S sedla se malo spustimo, preko Luže i već nas obasja sunce toplim zrakama. Iako smo nakon Prleta preskočili Šmihelovec, ništa ne štima, treba uvijek ostaviti nešto za razlog za još . Početni uspon na Zagorelec jednostavan, ali ja već zurim u strme visine pred nama?!! Spust s Zagorelca baš sočan, pa onda, već odmah dva gadna mjesta, jedno usko vjetrovito prelazno i mix trava stijena u spustu do mini sedla, gdje se uspinjemo na vrh Velikog Jelenka. Prije nego što smo nastavili, iz smjera Skutnika donijelo glasove, zatim dvije figure . Baš začuđeno iznenađena današnjim posjetom i kako se pokazalo malo kasnije, dva momka odabrala suprotnu smjer. Mi2 nastavljamo i počinjemo oprezni spust, u travama bogatim travnim busenima srećom. Uskoro na prvom "abseilu", juhuuu i već stojimo pred uspravnim Oltarom, oko kojeg moguć obilazak, ali mi2 se naravno odlučujemo ga "napasti". Ma ovdje stvarno mjesta za jednog ludaka i na vrhu, kod otpuštanja konopca koji se lijepo zakačio, malo se zadržali pa...ufff , kad sam imala travu pod nogama išlo je, onda korak u prazninu, uvijek me malo stisne , ali na čvrstom tlu bilo vrištanja i smijeha😊. Kad se spusti i su-uživač, kaže da se klin malo pomiče , hmmm, odbacim misao i nastavljamo. Slijedi jednostavan pristup Skutniku...da sam samo znala prošle godine. Na vrhu se upisujemo i budući da sam imala još dug, ovaj put sam imala olovku, ali bila je prevelika za vpisnu staklenku na vrhu , ma u treće ne znam hoću li se još ovdje gore puzati. Spust sa Skutnika, pa, jedinstveno iskustvo gdje se trentarske trave ne "štede". Na vrh Špičice brzo, zatim se odlučujemo za spust na tamnu sjenovitu stranu, gdje smo se "vezali", jer trave s primesom crne klizave zemlje, više nego idealna klizalište za duboki slijet.
Spuštamo se do Vrh Osojnika, gdje imamo prvu ozbiljnu užinu i još se sunčimo suncu koje polako nestaje. Razmišljali smo koji je kraći spust i odlučujemo se za preko Doliča. Kao što je sada navika, naša obvezna oprema je svjetiljka, jer nas je i ovaj put tama uhvatila u zadnjem dijelu puta, gdje smo skoro nagazili curu koja je meditirala usred šumskog puta.
Jaaa, Prletovo prečenje Zagorelec-V.Jelenk-Oltar-Skutnik i Špičica, uspjeh…kad sam prošle godine gledala na tu stranu, prečenje mi je bilo znanstvena fantastika koja se ovaj vikend ostvarila. Divlji trentarski krajevi, bez mogućnosti umika, ako i postoji sve samo ne jednostavan. Dan je bio savršen, bez oblaka, sve po planu i da, naravno dolazim još, možda se strmina do sljedećeg malo stišaća, hahhaaa
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
| (+22) |  | |
|
|