| lijaneja19. 07. 2025 21:25:20 |
Došlo je vrijeme za osvježavanje pet godina starih zapisa pa se jučer uputim na ovu stazu. Parkiram na Prodima, uplatim desetaka i čekam kombi koji me pokupi malo nakon četiri Iskrcava me na predposljednjoj stanici. Još malo pospan i zbunjen jer ne znam gdje sam, jer prije nisam provjerio gdje se ta stanica nalazi. Oko pola sata luta po asfaltnoj cesti gore dolje tražim ulaz prema dvojci. Nisam ga našao. Odlučim se za jedan od putova, koji me kroz palo drveće i koprive nekako dovede na pravu stazu. Počelo je i već svitati i nije više svaka krava bila crna.
No, super. Izgubio sam skoro sat vremena, kao da sam iz Dovja krenuo u pet a ne u četiri. Gore je sve išlo glatko, prvi put zastajem na Brinovej glavi, gdje je vrijeme za doručak. Više su stopale u strmoj travi lijepo vidljive, i neke meliščne dijelove pređem bez većeg truda, jer sam išao u sjeni barem do visine Donje Šplevte. Pod Grlom se presvučem u duge hlače, odložim štapove i stavim kacigu. Ljubazno su me iznenadili možići koje je netko vrlo smisleno slagao, pogled prema Oltarcu mi se otvori za manje od dvadeset minuta. Snimam, snimam i snimam. Što ako je ovo posljednji put? Grapa koja siječe Oltar uvijek je dublja, pa je dobro prijeći što niže, jer se dubina povećava s visinom. Sve do vrha uživao sam u penjanju, ovdje je manje možića (ili ih nisam vidio), ali na stijenama puno drobirja koje naročito pri silasku zahtijeva potpunu koncentraciju.
Na vrhu u bezvjetru beskrajno uživam, ogledam se po usamljenim susjednim vrhovima, samo na VMP-u ima malo života. Površno prelistam knjigu, u njoj se nađem 10x, zastavice (koje mi se ne sviđaju) ostavio sam na miru, i polizgorjela štapica ne znam što predstavlja. Vjerojatno je nekad bila križ.
Kao što sam rekao, dolje do Grla s 110% koncentracijom, popnem se i na strminu iznad njega, jer me vrijeme, unatoč jutarnjim zapletima nič ne žuri. Još dolje do odjeće koja se medutim potpuno osušila i po povezujućoj stazi do ulaza na Dovški križ. Put do njega, osim na nekoliko mjesta ne predstavlja ništa više od malo zahtjevnijeg šetnje, mamila me i Zgornja Kopica 2399m, jer sam s nje ovdje već silazio, ali se popnao još ne, a koljena su mi poslala signal 'mali odmor' Ovaj sam zadržao još dulje nego na Oltaru, gdje oko dosegne nigdje žive duše, ni ovaca nema na Šplevti. Ali na ovu travnatu humku idem sam kad hoću snimiti još slika, shvatim da je mobitel prazan. Nažalost pokvario se i punjač koji sam imao sa sobom i u tren oka sam bio u predmobilnom dobu Malo sam računao da će barem netko biti u dvojci da se javim kući, ali i on je bio pust.
Nakon četiri se ukrcam u autobus i tek od Danija nazovem našu...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74
| (+10) |  | |
|
|